Modul XV

Odgovornost

Odgovornost

Kroz Module smo dosta spominjali odgovornost. Oko nas se svaki čas spominje „odgovornost“. To je kao neka mantra koju svi govore i svatko ima neko svoje značenje te riječi. Kao i kod većine riječi, i ova riječ je potpuno mehanička, automatska i rijetko kada promislimo o njoj, o njenom značenju, upotrebnoj vrijednosti i na što se ona točno odnosi.

Kad kažem „ja sam odgovoran“, što to znači? Za što sam odgovoran? Za što mogu biti odgovoran? Što znači biti odgovoran? Šta sve odgovornost traži od mene i šta je sve u nju uključeno itd.?

Ako bismo bilo koga pitali što mu znači „da je on odgovoran“, mogli bismo čuti puno blebetanja, ali ne i konkretnog u vezi odgovornosti. Time, čut ćemo o krivici, moranju, poslušnosti, pokornosti, uvjetovanju, moralu, savjesti, ali ne i odgovornosti. To je zato što skoro nitko i ne zna što je to odgovornost.

Poslušnost nije odgovornost. Odgovornost nije ni strah od krivice i kazne, ni pokornost, ni moranje, ni moral, ni savjest.

ººº

Da bismo mogli odgovoriti na to što je odgovornost, prvo se moramo upitati „možemo li biti odgovorni za nešto što nikada nismo ni stvorili/uradili/učinili“? U skladu s tim, pogledajmo svoj život. Probajmo se prisjetiti jesmo li mi stvorili svoju osobnost? Jesmo li mi rekli da želimo ovakvu osobnost kakvu imamo? Ovakvo tijelo koje imamo? Ovaj život koji vodimo? Ljude oko sebe, posao, roditelje itd.? (Slobodno postavite pitanje za svaki dio vas kao ljudskog bića.)

ººº

Ovdje je cilj vidjeti nešto sasvim drugo. Cilj je vidjeti da sve ono što govorimo o sebi, svojoj moći, djelatnim sposobnostima, „imanju“ različitih kvaliteta i slično nije ono što stvarno imamo, nije nimalo realno već proizvod fantazije, sugestije, mehaničnosti, nesvjesnosti, hipnotiziranosti itd. I sama ideja odgovornosti spada u ovo.

Da bih bio odgovoran, prije svega, u meni mora postojati nešto što može biti odgovorno.

Misli i emocije koje se pojavljuju bez moje kontrole nad njihovim pojavljivanjem nikako nisu nešto postojano i stabilno u meni. Lažni identitet „ja“ – ja sam ovo ili ono, ja sam dobar, ja sam loš, ja sam odgovoran, ja sam duhovan, ja sam poslovan čovjek itd. – su samo identifikacije sa mišljenjima, konceptima, idejama, uvjerenjima, vjerovanjima, projekcijama, željama, karakteristikama, funkcijama, ulogama, maskama itd. To nije nešto što je stvarno, postojano, snažno, svjesno i ne može preuzeti odgovornost za ono što ta riječ znači.

Odgovornost može preuzeti samo dio u nama koji je svjestan i postojan, a to je naše Istinsko Ja – ono može biti odgovorno samo za ono što je ono samo, što se pojavljuje u njegovoj svijesti i to samo od trenutka kada postanemo svjesni njega ili težimo da „postanemo“ to Istinsko, Svjesno Ja.

 ººº

Sve u našem životu povezano je sa određenim odnosom. Kad kažemo da želimo biti odgovorni, moramo se zapitati U ODNOSU na šta želimo biti odgovorni? I upravo je promjena ODNOSA prema nečemu pojavljivanje odgovornosti. Drugim riječima, promjena mog, svjesnog mene, odnosa prema sebi – svojoj osobnosti, mehanizmima, procesima, emocijama, mislima, vjerovanjima itd. – svijetu oko mene, drugima itd. je promjena ODNOSA.

Odgovornost je uvijek povezana s promjenom odnosa prema nečemu. Bez odnosa nema ni odgovornosti.

ººº

Svjesnost je znanje da ja postojim, ja jesam, ali ne kao sjećanje, već budno znanje, sadašnje znanje umom i emocijom. Ljutitost koja me natjera da „svjesno“ ili „namjerno“ reagiram na nekoga NIJE ništa svjesno. Čak ni namjerno. To je reakcija. Sve u svemu, SVE u našem životu, a time i mi sami, jeste REAKCIJA. Ne postoji niti jedna jedina akcija. Čak i onda kada imamo dojam da smo izvršili akciju, djelovanje, to je izvršeno pod određenim utjecajem i time to nije akcija, već re-akcija. Ovo su osnove svakog iole autentičnog učenja. Čovjek ne može da djeluje, čini akciju. On za to nije naučen.

ººº

Sve dok ne postoji unutarnja svjesna odvojenost od procesa – misli, emocija, procesa, vjerovanja itd. – ne može postojati niti mogućnost odgovornosti. Ja mogu biti odgovoran samo za ono čega sam svjestan i imam MOGUĆNOST IZBORA. Ako nemam tu mogućnost, ako sam reaktivni aparat koji pod pritiskom daljinskog upravljača (života) bivam izazvan, a ono što biva izazvano je ono što je ugrađeno u mene i živi kao „ja“, onda bilo kakva priča o izboru ili odgovornosti NIJE VALIDNA, nije činjenična.

Ljudska mehaničnost i nesvjesnost ne mogu biti podloga za odgovornost. Odgovornost dolazi od Svjesnog u nama, Istinskog u nama.

Duhovna bajka o tome da je „odgovornost ispravan odgovor“ pada u vodu jer LIČNOST, osobnost, NE MOŽE BITI odgovorna. Osobnost NIJE svjesna. Jer da je svjesna, to više ne bi bila osobnost. Osobnost je ZAMJENA za svjesnost ili svjesno biće. Zato i govorimo o Istinskom Ja. Ne o osobnom „ja“ ili ličnom „ja“ („ja“ ličnosti) ili ego svijesti, kako to mnogi vole nazvati, već o svjesnom, budnom ili istinskom Ja. Jedna mala finesa mijenja kompletan sadržaj, strukturu, bit.

ººº

Prva i osnovna stvar, pored toga da morate biti svjesni, jeste ODNOS prema sebi – tj. prema mislima, emocijama, procesima, vjerovanjima, uvjerenjima, konceptima, idejama ili svemu što unutar nas postoji i često glumi „nas“ ili „ja“. Tek kada promijenimo odnos prema sebi, možemo pričati o odgovornosti u ODNOSU na druge ili svijet. Ali to traži da se upoznamo s onim što mi jesmo kao obično, svakodnevno ljudsko biće. Mi nismo to što mislimo da jesmo, nemamo karakteristike koje si volimo pripisivati itd. To je sve farsa, laž, iluzija, san, deluzija ili zabluda, samo-hipnoza i sugestija.

Uvidjeti to predstavlja MOGUĆNOST da izgradimo nešto što upravo ima sve to za što sada iluzorno mislimo da imamo ili jesmo.

ººº

U identifikaciji, poistovjećenju, NE POSTOJI mogućnost odgovornosti niti mogućnost izbora. Svaka priča o odgovornosti i izboru u temeljnom nesvjesnom stanju čovjeka je samo priča ili bajka. Bila ona socijalna ili spiritualna.

ººº

Prvi korak je svijest o sebi i razumijevanje da mi nismo ono što smo do jučer zamišljali da jesmo, tj. naša osobnost i procesi koje smo nazivali sobom. Mi smo svijest o sebi, znanje o tome da postojimo, znanje da Jesmo. Bez toga ne postoji bilo kakva evolucija u duhovnom smislu. To je prvi korak. Postati svjestan. Postati Stvaran. Mašina ne može biti odgovorna, ali svjesno biće može.

Trenutak kada svjesno biće odabira svjesnu evoluciju je trenutak izbora i pojava odgovornosti za sebe.

ººº

Prestanak osude sebe je promjena odnosa. Prestanak vjerovanja je promjena odnosa. Prestanak poistovjećenja sa svojim emocijama je promjena odnosa. Prestati smatrati prošlost onim što je stvarno i što je neka definicija nas jeste promjena odnosa. Prošlost je bila takva kakva je bila i ne može biti drugačija; ona nema veze sa svjesnim ili Stvarnim Ja – to je promjena odnosa prema prošlosti. Isto je i u vezi bilo čega drugog. Prestati smatrati misli, emocije, procese, vjerovanja i reakcije sobom i vidjeti ih takvim kakvi oni i jesu jeste promjena odnosa prema tome te pojava odgovornosti prema Stvarnom Sebi ili Ja.

ººº

Što je čovjek Budniji to je manje podložan tome da bude otirač drugima, tko god da je u pitanju. Roditelji, prijatelji, rodbina, društvo, partner, duhovni učitelj, itd. Postajete svjesniji onog što se dešava i sve više i više znate o čemu se radi; kako čovjek postaje takav kakav jeste, kako stvari postaju stvarne, kako tzv. ljudska stvarnost radi. Shvaćate da nitko NIŠTA ne zna i da su sve to vjerovanja, uvjerenja, pretpostavke, konsenzusi, očekivanja, projekcija, fantazije, reakcije, procesi, misi i emocije koje se smatraju stvarnima, itd. Što više to znate, to manje tome dajete značaj i značenje. Ne pridajete značaj ni sebi – onom mehaničkom, nesvjesnom sebi koje je osobnost – niti drugima. Vidite stvari kakve jesu i postepeno postajete svjesni izbora, odnosa, odgovornosti, slobode, itd. Sve više i više odabirete (izbor) to što je potrebno za vašu unutarnju evoluciju, odabirete svjesno funkcioniranje, a to znači i mijenjanje odnosa sa svim oko i unutar vas. To je pojava odgovornosti.

Nitko NIŠTA ne zna i skoro svo “znanje” koje netko ima su vjerovanja, uvjerenja, pretpostavke, konsenzusi, očekivanja, projekcija, fantazije, reakcije, procesi, misi i emocije koje se smatraju stvarnima.

ººº

(Odgovornost odnosa znači prestanak poistovjećenja sa reakcijama, osobom koja ste bili, osobinama koje više ne želite, reakcijama koje su vas mučile i izazivale nove reakcije itd. Odgovornost odnosa također znači i promijeniti svoj odnos prema svijetu, svom umu i tijelu, izaći iz uloge žrtve, glumca uvučenog u film života, prema shvaćanju sebe kakvog ste prije imali. Odgovornost odnosa znači dopustiti svemu oko sebe i u sebi da bude to što jeste, a vi da budete to što vi jeste – svjesno, budno biće, budna prisutnost, bivanje koje sve prožima, koje kroz sve prolazi i nije ni sa čim sputano, ograničeno, definirano.)

ººº

U ovom Modulu radi se s jednim zadatkom.