Doći do toga da svijet i stvari budu to što one jesu, kako to u duhovnosti svaki čas čujemo, ali tome ne svjedočimo, značilo bi da smo postali budno ljudsko biće. To bi također značilo da smo naučili da volimo. Vjerujem da ste do sada kroz ovu praksu otkrili da je Bivanje u stvari Ljubav. Ali Aktivna Ljubav, ne pasivna koja se sama od sebe dešava i koja je ustvari ovisnost, zaslijepljenost, opsjednutost. Bivanje nije ni ovisnost, ni zaslijepljenost, ni opsjednutost. Ono je prosto Aktivno Biti – ogromno prihvaćanje, otvorenost, ljubavnost, voljenje, prožimanje itd. Ljubav DOPUŠTA svemu da bude to što to želi da bude, i upravo je sâmo Bivanje ta Ljubav koja je bezuvjetna. Uvjetovano ne dopušta drugom da bude nešto drugačije od pozadinske uvjetovanosti. To je samo jedna divna duhovna, religiozna, ljudska priča ili bajka. Uvjetovana osobnost ili „ja“ ne može imati bezuvjetnu ljubav.
Ovakav kakav jeste, čovjek ne može imati bezuvjetnu ljubav. Može pričati po njoj, sanjati o njoj, imati ideje i koncepte o njoj, ali je ne može imati. Ona traži duboku transformaciju čovjeka.
No kada u sebi otkrijemo svjesnu prisutnost, bivanje, i kako sve više i više boravimo u njoj, hajde da tako kažem, osjećamo prihvaćanje, otpuštanje uvjetovanja (jer otpuštamo i svoje staro „ja“), dopuštanje stvarima, ljudima, svijetu da budu ono što žele da budu bez suđenja umjesto kojeg sada imamo razumijevanje. A razumijevanje je jedna od najjačih sila u univerzumu. Mogu slobodno reći da je istinska ili autentična ljubav, božanska ljubav moguća samo kada se oslobodimo svog ograničenog i lažnog „ja“. Tek tada spoznajemo šta Ljubav jeste. A ona nije ono na što smo navikli pod tim imenom.
ººº
Kada smo svjesni Bivanja u nama se otvara ono što nazivamo Srce. To nije emocija, iako se može osjetiti kao viši aspekt emocije. Naravno, to nije ni fizičko srce. To što nazivamo Srcem ustvari je ono što rijetki nazivaju Psihičko Biće. Ne psihičko u smislu ljudske psihologije, kako inače mislimo. Već stvarna Psiha, Svjesna Psiha. Psihičko biće je drugi naziv za Dušu.
ººº
Duša je naša, recimo to tako, sposobnost osjećaja Višeg, osjećaja ujedinjenosti sa Višim. Duša reflektira taj viši osjećaj, višu emociju kao Devociju, Predanost, osjećaj jednog sa Božanskim/Višim, kroz koju osjećamo da smo sjedinjeni s oceanom, da smo kao kapljica u ogromnom oceanu Bivanja. U ovim praksama, riječ Devocija, kao i definicija te riječi, nema značenje kao kod drugih praksi.
Devocija je ovdje NE-DUALNA. Drugim riječima, ove prakse pod Devocijom smatraju OSJEĆAJ i ZNANJE da smo JEDNO te isto sa Božanskim Bivanjem, Sviješću.
Ujedno, u tantričkom autentičnom učenju, Devocija je biti/osjećati/znati da ste TO, JEDNO, sama svijest koja je svjesna same sebe kao Božanskog, kao Brahmana. To je također ujedinjenje Atme i Brahmana.
ººº
Kada shvatimo da smo mi u stvari ta Svjesnost i da sve što se u njoj pojavljuje nismo mi, i počnemo da živimo na taj način – a to je proces Razbuđivanja i Rada na sebi – postepeno prelazimo u Budno stanje. Kako Budno postaje sve češće i češće, tako i ono postaje suptilnije, finije, senzitivnije i otkrivamo da iza njega stoji nešto ogromno, široko, postojano, Bivanje i Svijest koji su dublji, širi, veći (iako su Bivanje i Svijest Jedno, za sada ostavljam množinu), drevniji. To je trenutak u kojem se možemo prisjetiti riječi Krista: „Otac i ja smo Jedno, ali Otac je veći nego ja“. To je opis Ujedinjenog Stanja. Ili „Otac i ja smo Jedno“.
Nije da postoje dvojica koji su postali jedno, već nije nikada bilo dvojice. Nisu se oni ujedinili, već je nestala granica između njih.
ººº
„Spoznaj Istinu i Istina će te Osloboditi“.
ººº
Sve prakse u ovim Modulima imaju samo jedan jedini cilj. To je probuditi vas iz sna o sebi i svijetu. A onda vam dati alat kojim ćete sve ono u odnosu na što ste bili rob preokrenuti u svoju korist i postati Stvarni Gospodar. Nemojte miješati kontrolora s gospodarom, to nije isto.
Do sada je naš Istinski život bio pasivan. S ovim praksama, ono što je Istinsko postaje aktivno, preuzima gospodarenje nad životom. Ako živite život kao pasivno biće, živite li ga uopće? Ako ste svjesni sebe, osjećate sebe, znate da vi Jeste, da Život Jeste i da je to jedno te isto, kakav je onda to odnos?
ººº
Jako je teško odbaciti iluzorni osjećaj kontrole. Bivanje je Nepoznato i Nespoznato. Kada naučite živjeti kao Bivanje, kao Svijest o Biti, tada povlačite ili spuštate Nepoznato u život. Potrebno je povjerenja prema Nepoznatom kako bi se ono spustilo u život, iako ono jeste temelj života. Ali mi smo, kao osoba, prepreka. Zbog toga i kažemo da ne možemo postati nešto što već nismo, već možemo skinuti sa sebe sve što nismo i realizirati ono što jesmo. Rad nije lijepljenje na sebe poželjnih kvaliteta, sposobnosti i slično, već RAZ-OTKRIVANJE.
U stvari, sve što radimo na sebi jeste otpuštanje prepreka, otpuštanje zabluda, iluzija. Isto je i s ovom praksom Urušavanja Vremena i Prostora.
ººº
Naša iluzija o vremenu i prostoru je ogromna i za većinu ta iluzija predstavlja najveću prepreku. Naš um, a time i naša osobnost, prosto je kreacija unutar vremena i prostora u koju je naša uspavana svijest povjerovala. Sve priče o sadašnjem trenutku koje smo čuli u duhovnosti možemo baciti u smeće. Potpuno su bezvrijedne. Ograničena osobnost ne može biti izvan vremena i prostora, jer ona je kreacija sile vremena i prostora. Stoga je pokušaj da uhvatite onu jednu ili dvije sekunde unutar koncepta „sadašnji trenutak“ sulud.
Ograničena osobnost ne može biti izvan vremena i prostora, jer ona je kreacija sile vremena i prostora.
ººº
Razumjeti Vrijeme i Prostor i shvatiti da „oni ne postoje“, već da postoji samo Sadašnji trenutak, je razorno za ograničeni um. Ali ako je čovjek odradio pripremnu praksu, to razumijevanje je Otkrivenje. Epifanija. Božanska Objava.
Do sada ste s praksama iz Modula, a naročito kroz praksu Bivanja, mogli doživjeti prosjaje iskustva nepostojanja vremena i prostora. Ali ono je skoro pa neupotrebljivo. No, ne želim vas odmah gurnuti u vatru i pokazati vam da Vrijeme i Prostor ipak na neki način postoje i da su dio nečeg mnogo šireg i većeg, nečeg Bezgraničnog. A to je Vječno Sada. No što god kažemo o „vječnom sada“ ili tzv. „sadašnjem trenutku“ je smiješno i ustvari je nova prepreka jer ćete tražiti koncept i pokušavati doživjeti taj koncept, što je dodavanje na Sebe, a ne oduzimanje.
ººº
Recimo, ja kao i svi doživljavam projekcije vremena i prostora. Znam da postoji sutra, da je postojalo jučer, da postoji „za 100 godina“ itd. Sve dok ne pogledam to iz dubine sebe. I u tom trenutku sve te granice se slome, sruše, izbrišu. I znam da ne postoji sutra, da nije postojalo jučer, ali i da neće postojati nešto „za 100 godina“. I to znanje osjećam u ćelijama tijela. Moj život u tom momentu, ovih 49 godina, postaje jedan jedini trenutak. Ne mogu reći „trenutak u ovom vremenu“ ili „trenutak u vječnosti“ ili nešto tog tipa. To je priča ili bajka. Jer u tom trenutku nema ni vremena ni vječnosti. Sve su to opisi koji su većini postali „celuloza u mozgu“, citati unutar glave koji slobodno lete kao „muhe na/oko go…“.
Prva iskustva otpadanja Vremena i Prostora su blaža i tiču se više osjećaja vremena i osjećaja prostora. Kasnija su malo brutalnija. Jer u kasnijim iskustvima nestajanja tog koncepta pojavljuju se veoma jake i kontradiktorne emocije; kako nema vremena i prostora za vas kao svijest, nema ih ni za emocije.
ººº
Vjerovanje da postoji vrijeme i prostor, da postoji prošlost i budućnost štiti nas od suočavanja sa traumama, reakcijama, emocijama.
Sve naše traume (bol, patnja, strahovi itd.) nalaze se ovdje i sada. Nisu nigdje otišle, ali ih Odbojnik sklanja iz tzv. svjesne svijesti u kojoj inače funkcioniramo. Sva naša značenja, vrednovanja, reakcije su trenutačno sada i ovdje. Ali vjerovanje uma da postoji vrijeme i prostor štiti nas od suočavanja s tim reakcijama, sve do trenutka smrti kada one navru jer granice pucaju. To je drevni opis „knjige suda“. Trenutak u smrti kada se „otvara knjiga suda“ i biva nam suđeno jeste upravo padanje koncepta vremena i prostora i urušavanje granica unutar nas te trenutak u kojem sve emocije, značenja, značaji, traume, i slično izbijaju ISTOVREMENO u našu svijest. I ako nismo naučili kako da se odvojimo od njih, kako da budemo nepristrani promatrač, svjedok, to je veoma bolno i jako, ili traumatično iskustvo. To iskustvo, ako ga ne prođemo, vraća nas u proces reinkarnacije. Ništa mi ne biramo (iluzija o izboru inkarnacije), već se odabir automatski dešava u tom procesu zato što ne možemo da prođemo dalje, da prijeđemo u sljedeće ravni iskustva iza toga. Ostajemo zaglavljeni reakcijom koju imamo, i ta reakcija određuje naše slijedeće rođenje ili inkarnaciju.
ººº
Kada govorimo o Urušavanju Vremena i Prostora govorimo o urušavanju granice unutar nas koja razdvaja vrijeme i prostor i koja nas na neki način štiti, ali i zadržava nakupljenu energiju kao brana na rijeci.
Ta nakupljena energija uzrokuje određene poremećaje, podržava većinu naših vjerovanja i uvjerenja, drži nas robovima vlastite memorije koja u biti i nije autentična memorija, već način na koji smo doživjeli određenu situaciju, a koji ovisi o programima ili filterima kroz koje smo neku situaciju percipirali.
ººº
Ako razmislimo, vidjet ćemo da su vrijeme i prostor u nama. Uvijek su bili u nama i uvijek će biti u nama. Ne govorim o nekom „kozmičkom prostoru i vremenu“, već o našem osobnom prostoru i vremenu. Sjećanje je u nama. Vrijeme kada se desio određeni događaj kojeg se sada sjećamo isto tako je u nama. Prostor u kojem se taj događaj desio također je u nama.
ººº
Sve naše iskustvo – znanja, vjerovanja, uvjerenja, vrijeme, prostor, memorija… – dešava se u našoj svijesti. Ono nije odvojeno od nas niti smo mi, na bilo koji način, odvojeni od njega. Jučer je ovdje i sada. Sutra je ovdje i sada. Postoji samo kretanje moje svijesti i ograničenje u koje vjerujem, ali čim se povučem od prividnosti, uviđam da je sve to u meni. Postojim samo „ja“ koji sam svijest sama po sebi i u njoj se dešava sve što mislim da mi se dešava. Sve. Drugi ljudi, svijet, okolnosti, doživljaji, događaji, učenja, univerzum, vrijeme, prostor itd. Ta svijest je jedina realnost koje sam svjestan, a sve drugo je pojava unutar te realnosti. Opet naglašavam, to je osobno iskustvo i nema nikakve veze s bilo kim. To je moje, vaše iskustvo. Tuđe iskustvo nije bitno.
ººº
U ovom Modulu radimo s dva zadatka.