Cijela priroda je veliki Kreativni Dizajn. Nitko od nas ne zna kako taj „dizajner“ stvara, ali svi znamo da je za stvaranje potrebno sjeme. Nebitno je da li govorimo o biljkama, životinjama, ljudima. Sve na našem svijetu potiče iz sjemena. Također znamo da sjeme jabuke ne može dati drvo kruške te da svako sjeme odgovara točno svom izražaju, plodu koje daje. Pored sjemena, također znamo da je potrebno nešto u čemu sjeme može da raste, razvija se i na kraju da plod. Znamo da sjeme raste u nevidljivom i da izraste u vidljivo. Raste skriveno, zaštićeno, u nekom, recimo to tako, zaštićenom prostoru – pod zemljom; maternicom – kako bi na kraju izraslo i izrazilo svoj puni potencijal. Najbitniji dio njegova razvoja je skriven od očiju, zaštićen, okružen pogodnom sredinom u kojoj se razvija kako bi nevino izvirilo van, nastavilo svoj razvoj i na kraju postalo to što vidimo kao izražaj sjemena – drvo, cvijet, životinja, čovjek.
O sjemenju, kao ljudska vrsta, znamo mnogo. Znamo kako da ga ukrštamo, kako da mu poboljšamo rast, kako da ga zaštitimo, oblikujemo, kako da kombiniramo različita sjemena i stvaramo nešto novo. Ali najmanje znamo o sjemenu ljudske psihe, sjemenu ljudskog života te načinu kako se razvija psiha, svijest, život čovjeka. Svi, manje-više, imamo dojam, ali i uvjerenje, da se to dešava samo od sebe. Osiguramo dobre uvijete, dodajemo dovoljno kvalitetne hrane, brige i čovjek izraste u jedinku koja je sposobna za samostalan život. Tako nam se to čini.
U čovjeka se ubacuju gotova uvjerenja, stavovi, ideje, koncepti – sjeme – koje on na kraju prihvaća kao sebe, svoju psihu, svoj način razmišljanja, način osjećanja, osjeta, poimanja sebe i svijeta – plod. On misli da je jedinka, autentična jedinka sposobna da živi život koji mu se dešava. Okolina djeluje na jedinku i oblikuje je u skladu sa mentalitetom, društvom, moralom, autoritetima u određenim oblastima, usmjerava ga prema određenom razvoju i rastu, odnosima, vezama, društvenim potrebama, uobičajenim ponašajnim obrascima itd. Imajući povjerenje prema ustaljenom procesu, čovjek se otvara tom djelovanju i utjecaju te izrasta u nešto što kasnije naziva „sobom“ – plod. To „sebe“ zbir je svega što je u njega ubačeno odgojem, rastom i razvojem – sjeme. Većina se nikad ne zapita šta bi bilo da je na njih utjecao drugačiji način odgoja, drugačiji način djelovanja. Bi li oni bili takvi kakvi jesu ili bi bili drugačiji? S druge strane, primjećujemo da poneki ljudi nisu kao većina. Drugačiji su. I, ako uspijemo da se odupremo općeprihvaćenoj „normalnosti“ ili uobičajenosti, moramo da se zapitamo bi li i mi sami bili drugačiji da su nam postavke života pojašnjene na drugačiji način – da smo dobili drugačije sjeme?
Da bi uopće dobili mogućnost da se razvijamo u drugačijem pravcu od ponuđenih, moramo pretpostaviti da postoji određeni model takvog rasta i razvoja. Moramo promijeniti svoja uvjerenja. Moramo promijeniti uvjerenje da se mi ne možemo mijenjati. Možda je teško, možda traži vrijeme i znanje, ali promjena uma i njegovih uvjerenja, koncepata i znanja je moguća.
Jedno od najjačih uvjerenja jeste uvjerenje da je stvarnost svijeta odvojena od nas te da je ona objektivna i time nije sklona promjeni.
To uvjerenje je toliko duboko da većina ljudi misli da moramo prihvatiti ono što smo definirali kao „stvarno“, „realno“ i da ništa po tom pitanju ne možemo učiniti. Jasno, ne možemo mijenjati ono što netko drugi smatra stvarnim, ono što on želi, svjesno ili nesvjesno, da bude i jeste stvarno. Ali možemo mijenjati naš pojam stvarnosti a time i naučiti kako mijenjati svoju životnu realnost.
ººº
Druga bitna stvar, na početku ovog kursa, jeste tumačenje. Svako tumačenje ovisi o uvjerenjima, stavovima, konceptima, mišljenjima, emocijama, naučenom, očekivanom, uobičajenom, programiranom. Tumačenje percepcije uči se od prvih dana našeg pojavljivanja u ovom svijetu. Ono je određeno okolinom, društvom, mentalitetom, školom, a ponajviše utjecajem roditelja i ljudi koji su bili oko nas u prvih par godina života.
Tumačenje koje smo naučili ili, preciznije, koje je u nas ubačeno bez naše volje, odredilo je način na koji ćemo tumačiti sve ostalo što doživljavamo u svijetu oko sebe ili u sebi. Tumačenje je postalo navika, navika je postala naš karakter, karakter je postao naša sudbina.
Ako pokušamo direktno djelovati na sudbinu vidjet ćemo da je to skoro pa nemoguće. Ako pokušamo da mijenjamo karakter vidjet ćemo da je moguće, ali je jako teško i traži jako puno vremena. Ako mijenjamo navike vidjet ćemo da je i to teško i da često ne želimo da odustanemo od svojih navika, što zbog lijenosti, tromosti, što zbog nedostatka znanja ili uvjerenja koje nam govori da je to nemoguće. Ali ako promijenimo tumačenje određene percepcije, damo mogućnost da postoji i drugačije tumačenje te ga i upotrijebimo, uviđamo da to novo tumačenje djeluje na naviku, na karakter te na kraju i na sudbinu.
Način rada same percepcije ne možemo mijenjati, osim proširiti je, skinuti joj ograničenja uma i programa, itd. Ona je nepromjenjiva. Oko vidi kako oko vidi i ne može da vidi na drugačiji način. Isto je sa svakim čulom. Sva čula su alati percepcije, ali ne i sama percepcija. Percepcija nastaje u mozgu. Sva čula vode do mozga koji percipira te nakon toga tumači određeno iskustvo, događaj, znanje, čulni impuls itd.
No sva percepcija ovisi o jednoj stvari ili činjenici. Jako bitnoj činjenici jer bez nje nema ni percepcije. O tome da postojimo. Ja postojim. Znam da postojim. Znam jer osjećam i imam svijest o tome da postojim. Mogu da ne znam što je to što postoji, kakvo je to, što je struktura tog osjećaja, ali ne mogu ne znati da postojim. Bez postojanja ne bi postojala ni percepcija jer ne bi bilo osnove, temelja koji omogućuje postojanje percepcije. A onda i svega ostalog.
Time, mogu da tvrdim sljedeću tvrdnju „ako ja ne postojim, ne postoji ni svijet za mene”. Pažljivo pročitajte što sam napisao. Ako ja ne postojim ne postoji ni svijet za mene. Nisam rekao da za vas ne postoji svijet. On ne postoji za mene. Sve postojanje, bilo čega, oslanja se na temeljno postojanje mene. Ne tijela, ne uma, ne percepcije, već mene kao osjećaja postojanja. Sve što o sebi mogu reći a da ima smisao jeste da „Ja Jesam to što Ja Jesam“. Nitko ne zna što je to što on Jeste. Postoje koncepti o tome, tumačenja, filozofije, učenja, i slično, ali to nije Istina. Istina je, na tom nivou, da je Biti ili Postojati Istina, a sve drugo je Pojava koja nastaje poslije svijesti o postojanju i time nije Istina.
ººº
Kada čovjek ne zna da je on sâmo bivanje ili postojanje, kažemo da je to čovjek u „neznanju“.
On misli da je on skup memorije, skup različitih tumačenja, skup uvjerenja, karakternih osobina, osobe kao zamišljenog entiteta koji obuhvaća sve nabrojano, imena i prezimena, tjelesnog oblika i tjelesnog postojanja itd. Kada čovjek zna tko je on tada za tog čovjeka kažemo da ima direktno Znanje o Sebi.
Direktno Znanje o Sebi je upravo ovo što sam pojasnio. Svijest o tome da Postojim. To sam ja, to ste vi, to je svako živo biće, uključujući i životinje i biljke. Sve što se razvija postoji i temelj mu je Postojanje. Znati da Postojite jeste znati svoju prirodu. Biti svjestan da ste vi sama svijest postojanja ono je što u duhovnosti nazivamo budno stanje. Tada čovjek nije od „sna“, tj. ne zamišlja sebe na osnovu posljedice Postojanja, već zna sebe direktno i bez posrednika. On više nije pod utjecajima navika, karaktera, drugih, mišljenja, uvjerenja itd., već je slobodan da Bude. Biti (Postojati) je Budnost.
ººº
Postoje tri razine čovjeka:
Uspavan čovjek, budan u snu i budan izvan sna (probuđen).
Informacije i znanje koje ćete ovdje dobiti i samim tim koristiti jeste ono što treba da vas izvede iz sna o sebi, sanjanja, do čovjeka koji je budan u snu. On ne miješa san sa sobom. Čovjek koji ne vidi razliku i često puta ne zna da sanja misli da je on to što sanja. To je čovjek u snu. Čovjek koji zna da je on svijest o sebi, svjestan je toga kao sebe, vidi san, vidi misli, emocije, procese, reakcije, uvjerenja, ali oni ne utječu na njega – to je čovjek koji je budan u snu. Takav čovjek može da mijenja svoj „san“. Cilj ovih modula je da vam ponude tu mogućnost. Prije svega da vas usmjere u ispravnom pravcu, a onda da vam daju znanje i sposobnost da mijenjate izražaj sebe i svog života (sna).
No, da još malo definiram ovo što sam nazvao „san“. Kada mislim da sam ja emocija koja se u meni pojavi i reagira, ja sam u snu, spavam. Kada mislim da sam ja uvjerenje, ja sam u snu, spavam. Kada mislim da sam tijelo, spavam. Kada mislim da sve postoji bez mene, spavam. Kada mislim da sam negativno raspoloženje, pozitivno raspoloženje, negativna i pozitivna emocija, spavam. Kada sam poistovjećen sa mišljenjima, konceptima, idejama o sebi, idealizacijom sebe ili idealizacijom nečeg drugog, spavam.
Sve s čim sam poistovjećen a što isključuje Znanje da Postojim nazivam svojim snom.
Sve što ubacim poslije „Ja sam (jesam)“ i ne znam razliku, ne osjećam je, ne razdvajam i ne razlučujem, to je znak da spavam, da sam san. „Ja sam čovjek“, „Ja sam misaono biće“, „Ja sam ljut“, „Ja sam ljubav“, „Ja sam razuman“, „Ja sam otac, prijatelj, ljubavnik, pjesnik, filozof… “, itd. Sve to znači da spavam i da sam uspavan. Kad znam i jesam to znanje – znanje da je Ja Jesam jedino što Jesam, a da je sve ostalo uloga, maska, proces, reakcija, emocija, misao, uvjerenje itd. – ja sam budan u snu. Budan u životu. Budan u sebi.
ººº
Svi koncepti o sebi i životu nastaju u snu.
Kada razbijemo koncepte, kada vidimo da su uvjerenja samo uvjerenja, ali ne i stvarnost, naročito uvjerenja i koncepti o sebi, tada se budimo iz sna. I bez toga ne možemo ništa korjenito napraviti sa sobom. To je osnova. Iz te osnove idemo dalje.
ººº
Sam osjećaj da Ja Jesam je Manifestacija.
Manifestacija Svijesti u pojavnom obliku, formi, svijetu. Da bi svijest bilo šta doživjela ona mora da manifestira određenu strukturu, tj. da izrazi sebe kroz određenu strukturu.
Osjećaj Postojanja je manifestacija onog što nazivamo Svijest. Neograničena, bezoblična, uvijek postojana, sveprisutna, nepoznata itd., Svijest. Znanje o Sebi je znanje o manifestaciji Svijesti, Istine, unutar pojavnog svijeta.
Pojavno je ono što se pojavljuje na „ekranu“ sveukupne svijesti u bilo kojem obliku, bilo koje strukture, ali samo po sebi nema stvarnost ni trajnost niti može da postoji samo za sebe. U odnosu na stvarno Znanje, pojavno se pojavljuje u našem prostoru Svijesti, ali tek poslije osjećaja i znanja da Postojimo, da Jesmo. Ako nema Postojanja koje smo izvorno mi, ne može postojati ništa drugo. Stoga, Postojanje u tom odnosu je Stvarno, Nepromjenjivo, Postojano, uvijek prisutno, ne nastaje niti nestaje, nedodirnuto je bilo kojom pojavom unutar sebe, temelj je svemu ostalom. Sve što se pojavljuje poslije tog stanja nazivamo Pojavno. Pojavno je promjenjivo, dolazi i odlazi, nema nezavisnu stvarnost, rađa se i umire, mijenja pozicije itd. Misli su pojavno, emocije su pojavno, procesi i reakcije su pojavno, tijelo je pojavno, događaji oko nas su pojavni, itd. Sve što percipiramo poslije svijesti o sebi smatra se pojavnim i time je promjenjivo. Manifestacija svijeta je pojavno. Pojavno se, u duhovnosti, tumači i kao „san“. No ta riječ se često pogrešno razumije, zato ću umjesto nje za pojavno koristiti upravo tu riječ – „pojavno“.
Sve što se pojavljuje u pojavnom, poslije svijesti o sebi, nazivamo manifestacijom unutar pojavnog. Čak i pojavno bismo mogli nazvati manifestacijom. Ako se u meni desi neka reakcija, a stalno se dešavaju, to je manifestacija. Nebitno čega. Sjeme ljutnje manifestira se kao ljutnja, emocija. Sjeme voljenja manifestira se kao ljubav. Svaka manifestacija ima svoje sjeme. Kad sebe smatram osobom, tijelom, karakternim osobinama, navikom i tome slično, ja u sebi krijem sjeme određene manifestacije. Kada se to sjeme izrazi kažem da se nešto manifestiralo. To gdje se to manifestira je polje manifestacije ili pojavni svijet.
ººº
Sva manifestacija ovisi o faktorima koje sam opisao. Ali postoje još tri fundamentalna faktora bez kojih se ništa ne dešava. Prostor, Vrijeme i Individua (vi). Za svaku manifestaciju potrebno je da budu ispunjeni ovi uvjeti. Prostor u kojem se to dešava, vrijeme koje je potrebno da se nešto manifestira, i vi, svijest koja to želi, namjerava. Prvi faktor – prostor u kojem se manifestacija dešava – jeste vaša svijest. Drugi faktor – vrijeme – jeste proces koji je potreban da to što želite dobije stvarnost unutar vas. Individualni – treći faktor – jeste želja da to imate ili budete.
Prostor u kojem se dešava stvaranje jeste vaš tzv. vanjski svijet, vrijeme je vremenski proces, vrijeme koje je potrebno da se to nešto desi, a vi kao kreativna sila koja ima želju za tim je individualni faktor. Ništa se ne može desiti bez ta tri faktora. Bilo to, naizgled, iznutra ili izvana. Faktor na koji možemo utjecati i koji možemo mijenjati jeste individualni faktor – vi kao biće, vi kao želja, vi kao odluka, vi kao svijest, vi kao kreativna sila. Ostala dva faktora su prosto tu i pojavljuju se u skladu sa misterijom stvaranja, manifestiranja generalne svijesti.
ººº
Naša priroda je Neograničena Svijest.
Svijest bez ikakvih ograničenja, oblika, forme, bez uvjerenja i stavova. Čista, nepregledna, sveprisutna Svijest. Jedna jedina Realnost cijelog univerzuma, ove planete a i svega unutar nas. Tu Realnost, tu Svijest netko naziva Bog, netko Svijest, netko Najviša Priroda, netko Najviša Svijest, netko Brahman, Apsolut. I to je vaša Priroda. To ste Stvarno vi.
Iz te prirode pojavljuje se Bivanje.
Ono je temelj čitave manifestacije. Bivanje se gradi od dvije struje, da tako kažem. Od svijesti o sebi i od energije tj. osjećaja da Jeste. To su dva alata, dvije osnove čitave realnosti koju poznajemo, cijelog univerzuma. To je ono što nazivamo Manifestirani Brahman, Manifestirani Bog, Apsolut, Manifestirana Svijest.
ººº
Ako sebi prilazite na način na koji ste do sada prilazili to će dati iste rezultate koje sada imate, tj. neće dati ništa. Ali i to je iskustvo, i to je manifestacija. Ali ako želite da promijenite iskustvo, da promijenite manifestaciju, morate promijeniti koncept o sebi.
Koncept o sebi je ono što sada mislite, osjećate, znate, doživljavate, imate uvjerenje i stav o sebi. Taj koncept uređuje stvarnost koju doživljavate. Transformacija je promjena koncepta kojeg o sebi imate. Onaj koji ima koncept veći je od svog koncepta.
Ono što ima koncept o sebi jeste vaša svijest i osjećaj da vi jeste, Svijest o Bivanju. To je temelj svih koncepata i on je veći od vas, od onoga koji je koncept.
ººº
U ovo Modulu imamo tri zadatka.
ººº
Zahtjevi za rad sa Modulima
