Modul II

Ograničena i Neograničena Igra

Ograničena i Neograničena Igra

U prošlom modulu smo se upoznali s bitnim terminima, značenjima, s idejom „sna“ i čovjeka, govorili smo o stvarnom biću ili stvarnom „ja“, o percepciji i svijesti itd. Sve to imalo je za cilj da nam pojasni igru koju nazivamo svojim životom. Ono Stvarno unutar nas nikad nije dodirnuto onim što se pojavljuje ispred njega. No pojavno se može pojaviti upravo zbog osjećaja Postojanja (ako niste do sada primijetili, osjećaj Postojanja ili Bivanja je osjećaj bezuvjetne Ljubavi). S pojavnim se možemo poistovijetiti, zaboraviti da smo mi to stvorili zarad nečega te se izgubiti u pojavnom kao stvarnom, zaboravljajući da Sebe ili Bivanje stoji iza i svjedoči svemu što pojavno radi. Zbog toga što toliko dugo igramo igru u pojavnom, zaboravljajući Sebe, mi smo zaboravili da je pojavno samo san, pojava, tok igre i da ono nije stvarno, da ono ne može biti stvarno, i u toj igri, iako je mnogi neće nazvati „igrom“, zaboravili smo da se samo igramo i da mi nismo to s čim se igramo niti smo taj identitet koji je stvoren zarad igre.

Stvarno unutar nas nikada nije dodirnuto onim što se pojavljuje ispred njega!

ººº

Kad uživamo u filmu ili predstavi vjerojatno ne bismo željeli nekog prijatelja kraj nas koji bi svaki čas govorio: „Hej, ne brini ovo je film. Nitko nije nastradao, sve to su glumci, nije stvarno“. Vjerojatno bismo takvog prijatelja jako brzo otjerali iz kina ili kazališta. Ili bi naš odgovor bio nešto u stilu: „Naravno da je film, naravno da su glumci, ali pusti me, želim da uživam u filmu, IAKO znam da nije stvaran, da nitko nije poginuo, da nema loših i dobrih uloga“. Vjerujem da ste mnogo puta osjetili malu razočaranost kada bi vam neki dobronamjeran drug rekao radnju filma, ili šta će se sljedeće desiti. Vjerujem da biste ga ušutkivali govoreći mu da vam spojla film. Skoro isto je i sa životom. S druge strane, često poželimo da znamo što će nam se sljedeće dogoditi u životu. Možda posjetimo nekog tko se bavi gatanjem, astrologijom, nekog tko se predstavlja kao „vidovnjak“ kako bi nam otkrio barem neke detalje naše budućnosti.

Ako volimo da uživamo u filmovima, volimo da uživamo u životu i onom što smo nesvjesno kreirali, zašto imamo potrebu da saznamo svoju budućnost? Jeste li se zapitali ovo pitanje? Volimo film, a time i film života, ali bismo voljeli biti spremniji za događaje koji nam se mogu desiti ili barem spremniji za one neprijatne. Volimo da imamo i kontrolu. Možda će odgovor na pitanje „Šta nas čeka?“ dati i neku vrstu odgovora o tome što bismo htjeli da doživimo u budućnosti. Možda nam pomogne da se pripremimo ili da već sada učinimo neke korake koji će pomoći toj budućnosti, ako je dobra i poželjna, da se brže i sigurnije ostvari. Isto tako, ako znamo budućnost koja nekim slučajem nije dobra ili ima neke lošije karakteristike, mogli bismo se pripremiti za nemile događaje ili bismo možda mogli, ako znamo kako, preokrenuti te događaje u našu korist, izbjeći ih ili popraviti. Recimo, ako me u budućnosti čeka neka bolest možda sada svojim ponašanjem mogu da pripomognem zdravlju, a ne toj bolesti. Ako treba, odustat ću od neke navike, boriti se protiv dijela svog karaktera koji može dovesti do problema i potruditi se da to promijenim.

ººº

Mnogi ljudi vjeruju da sudbina postoji i da je ona predodređena. Radi opravdanja sudbinske predodređenosti smislili smo razna uvjerenja koja nemaju potvrdu osim što vjerujemo da su istinita, uvjerenja o nečemu što može da kontrolira sudbinu i našu budućnost, što može da se umiješa, možda je i izmjeni ili nam pomogne, kako u budućnosti, tako i u sadašnjosti. Mnogi vjeruju da se sudbina ne može mijenjati. Imamo i one koji ne vjeruju u predodređenost sudbine, ali vjeruju da oni sami stvaraju svoj put i svoju sudbinu. No ono što upada u oči jeste da su sve to samo uvjerenja, vjerovanja i da nema preciznog znanja ili teorije o tome postoji li sudbina ili ne, je li predodređena ili nije, možemo li je mijenjati ili ne možemo, može li nešto utjecati na nju ili ne može itd. Svaka teorija i „znanje“, tj. uvjerenje (jer uvjerenje je najčešće ono što nazivamo „znanje“) osporavana je od onih koji vjeruju u neku drugu teoriju ili znanje (uvjerenje).

ººº

Cijeli naš život je predstava sa elementima drame, komedije, akcije, tragedije, romantike. Sve uloge igramo mi. Ali mi smo i publika i režiser i glumac, a svijet je naša pozornica.

Većina glumaca nije svjesna da igra u predstavi, da glume, da su režiser i publika. Nisu svjesni da drama koju igraju nema značenje osim ako joj mi ne damo značenje. A način da joj damo značenje jesu emocije. No da bi emocije mogle da se vežu, da daju značenje, moramo imati prethodnike emocijama, moramo imati uvjerenja, stavove, koncepte, mišljenja, reakcije i, jasno, moramo imati još nešto, jako bitno – vezanost za to, poistovjećenje sa svim tim. Moramo osjećati i znati da je to stvarno, a ne predstava.

ººº

Ono što daje smisao ili oduzima smisao cijeloj igri je značenje koje smo joj dali.

A ono što je u tim značenjima snažno i začinjava cijelu igru su emocije. Sve što igramo, igramo samo radi emocije (značenja) koju doživljavamo.

ººº

Sva razlika između budnog i uspavanog čovjeka je samo u ovome: prvi zna da ovo nije stvarno i igra svoju igru. Uspavani čovjek to ne zna i veoma je ozbiljan u igri, ili kako on to naziva „u svom životu“. Prvi igru igra opušteno, zna njena pravila, koristi ih za sebe, ali nije obuzet njom. Jasno, da bi igrao igru on mora pristati na igru.

Ne možete igrati igru ako niste pristali na igru. Pristanak na igru znači pristanak i na pravila igre.

ººº

Sva igra se odigrava u sadašnjem trenutku.

Sadašnji trenutak nije ni sutra ni jučer, on je upravo sada. Ali sadašnji trenutak u sebi može da sadrži i sutra i jučer, a da dalje ostane sadašnji trenutak. Sva igra, i svi njeni produkti, doživljavaju se u Sada. Ako se sjetimo nekog događaja iz prošlosti prisjećamo ga se u sadašnjosti. I Sada ga ponovo proživljavamo. Ako zamislimo neki događaj u budućnosti mi ga zamišljamo u sadašnjosti.

Sada je Vječno i ono je povezano sa Bivanjem. Bivanje je uvijek Sada.

ººº

Ako se sjećamo nekog prošlog iskustva, a nemamo prateću emociju, to iskustvo više nije bitno, ono nema snagu ni djelovanje na nas.

Ali ako možemo da proizvedemo, u sadašnjem trenutku, sliku i emociju, prošlo iskustvo se ponovo, malo slabije, doživljava. Što je više sličnih iskustava sa sličnim emocijama te emocije će biti snažnije i jače će nas vezati za iskustvo u prošlosti te stvoriti u nama određeni karakter. Taj karakter (sjetite se prošlog modula) stvorit će sudbinu.

ººº

Dio koji sam do sada zaobišao u ovim opisima jeste dio koji nazivamo Identitetom. Identitet je odgovor na pitanje „Tko sam ja?“, ne u mističnom smislu, već odgovor na pitanje koje je u vezi sa našim tjelesnim životom. Identitet (lat. identitas) je istovjetnost; karakteristična jedinica, „karakteristika ili osobina po kojoj se predmet ili osoba prepoznaju, spoznaju“.

Sa osnovnim karakteristikama identiteta ste radili u prethodnom modulu. Karakteristiku identiteta nazvali smo „koncept o sebi“. Naš identitet je zbir snažnih koncepata koje o sebi imamo, a koncepti se grade od niza uvjerenja, ideja, vjerovanja, značenja, vrijednosti itd.

ººº

Mi smo 100% odgovorni za sve što nam se u životu dešava, za sve reakcije koje imamo na život, ali i za sve koncepte koje imamo o životu i sebi.

Jer to je, na kraju, naša sudbina. Kroz ove zadatke to počinjemo spoznavati. Neodgovornost je ne znati igru i njene zakone i učestvovati u igri bez svijesti o sebi, bez mogućnosti koju neki igrači imaju, a mi ne. To što smo neodgovorni ne znači da ćemo izbjeći posljedice igre.

ººº

U ovom Modulu rade se četiri zadatka.