Iluzija i ego su nerazdvojivi „partneri u zločinu“. Pod iluzijom mislim na sve ono što smo prihvatili kao „sebe“ misleći da je to stvarno sebe te stvorili taj nestvarni centar sebe – osobnost na kojoj se temelji cijeli naš život zajedno sa svim učenjima, uvjerenjima, vjerovanjima itd. Primarna iluzija je da mislimo da postoji neko odvojeno „ja“ ili „mi“. Ta iluzija, zajedno sa osjećajem i percepcijom tijela stvara ono što nazivamo lažno „ja“ ili ego. Kroz tu iluziju i naš ego, zarobljeno je naše Stvarno Ja, naša Stvarna Svijest koja je slobodna, nesputana, široka, neograničena, bezvremena itd. Kasnije ćemo u Modulu VI raditi konkretnije sa ovim. Za sada je bitno da ovo shvatite zarad nastavka rada sa Značajem.
Supstanca, da tako kažem, koja lijepi i spaja iluziju i naš ego/lažnu ličnost je u stvari značaj.
Značaj je dvostrana ljepljiva traka koja drži našu memoriju na mjestu. Značaj je ono što vezuje svu memoriju, vjerovanja, uvjerenja, misli, emocije, itd. Pridavanje Značaja samom sebi dovodi do reakcija na svijet i druge. Naša uvrijeđenost, ljutnja, razdražljivost i sve druge reakcije dešavaju se samo zbog značaja koji smo sebi dali. Ili, točnije rečeno, koji smo dali svom egu i iluziji sebe.
ººº
Količina značaja i vrijednosti mjera našeg ega, ili točnije, egoizma.
Što više značaja dajemo svom sjećanju, slici koju o sebi imamo, predstavi koju igramo, to je naš egoizam veći, snažniji, obuhvatniji.
Kad nešto volimo i kad nam se nešto sviđa (sviđanje i voljenje) u svojoj pozadini zapravo kriju značaj koji smo tome dali. Kad volimo neku osobu, ono što „voli“ jeste značaj koji smo toj osobi dali. A ono što je skriveno u tome jeste značaj koji smo dali sami sebi kroz voljenje te osobe. Istina je da sve što volimo ili ne volimo – sviđa nam se ili nam se ne sviđa – govori o nama, a sve to volimo ili nam se sviđa – ne volimo i ne sviđa nam se – zbog nas samih. Istina je surova, ili barem tako izgleda zbog našeg sna. Sve što činimo za „druge“ u stvari činimo zarad nas samih. Da biste dobili mogućnost da to uvidite potrebna je brutalna iskrenost prema sebi. No većina za to nije spremna.
ººº
Ljudska priroda je jako zanimljiva.
Ona misli da će negiranjem problema, ili borbom protiv njega, riješiti problem, no sama negacija i borba također u sebi kriju ZNAČAJ.
Potpuno je isto hoćemo li podržati neki problem ili ga negirati (boriti se protiv njega). Iza toga stoji značaj. Značaj će izazvati asocijacije u vidu misli i emocija i obuzeti našu svijest. I zbog toga se nalazimo u srži problema. Negacija i borba nam daju osjećaj da mi u nešto ne vjerujemo, a to je samo na površini naše svijesti, u onom našem glorificiranom umu ili točnije u onih 5% našeg svjesnog dijela svijesti. Podsvijest ne zna je li nešto stvarno ili nije. Podsvijest nije zainteresirana za stvarno i nestvarno (prisjetite se Modula III). Ona će pojačati ono čemu je dana emotivna snaga i značaj. Ta emotivna snaga, vjerovanje ili nevjerovanje, aktivirat će snažne emocije i značaj te će ono na što su te emocije i značaj usmjereni postati naša stvarnost.
ººº
Ako nemamo svjesnu kontrolu nad stvaranjem značaja šta možemo učiniti? Manje-više ništa.
Ako se usmjerimo na borbu sa mislima i emocijama, onda pojačavamo značaj koji se iza njih krije. Ako ih podržavamo, također pojačavamo značaj koji se iza njih krije (ili u njima). Ako smo s nečim identificirani to ne možemo promijeniti niti transformirati. Ako izaberemo neki koncept u koji ćemo vjerovati ili ga osnažiti, to ne znači da je prethodni nestao ili da smo ga izbrisali. Dapače, ako smo izabrali novi koncept ili vjerovanje u odnosu na prethodni (od kojeg bježimo, umanjujemo njegovu snagu, borimo se protiv njega), to znači da se još uvijek nalazimo u sferi utjecaja prethodnog koncepta, što će ga samo ojačati. Poprilično zapetljanja situacija, zar ne?
ººº
Cijeli život igramo se značajem a da to i ne znamo. S njim smo etiketirali sjećanja, okolinu i druge ljude te živimo u sferi našeg značaja.
Čak i kada pričamo o slobodi govorimo o značaju.
Kad uvidite koliko je ovo ogromno i koliko to djeluje na sve što jesmo kao ljudsko biće, možda se nađete u panici, blago rečeno. Sve oko nas i sve u nama prikačeno je za uspavanu svijest pomoću značaja (i to je još jedna definicija sna, uspavanosti čovjeka). Mi nad tim skoro da nemamo kontrolu. Jednom kad sjećanja ispunjena značajem postanu nevažna, kad osjetimo stvarno sebe i damo mu svoje povjerenje, da tako kažem, značaj i sjećanja će polako nestajati. Postajat ćemo slobodniji, a da o slobodi uopće i ne razmišljamo, ne dajemo joj značaj.
ººº
Pogledajte, recimo, značaj koji dajemo spašavanju planete. Ne brinite, planeta je dovoljno inteligentna da se pobrine za sebe. Ili, značaj koji dajemo spašavanju ugroženih životinjskih vrsta. Dovoljno je pustiti ih na miru i one će se same za sebe pobrinuti. Ali u svemu ovome krije se značaj koji smo dali sebi, koje je čovječanstvo dalo sebi. Na kraju, pogledajte religiju i duhovnost. Ne krije li se u njima značaj koji smo dali sebi, koje je čovječanstvo dalo sebi? Nije li u stvari to suptilni i još opasniji zatvor u kojem se nalazimo?
Osmotrimo zatim namjerno laganje u društvu. Što se krije iza toga?
Naravno, znate. ZNAČAJ. Lažemo jer si želimo dati značaj.
A značaj je hrana s kojom se hranimo. S kojom održavamo lažnost, uspavanost, nesvjesnost.
ººº
Um ne želi da izbriše značaje jer time gubi kontrolu nad vama, nad vašim životom. A da bi se bilo koji značaj izbrisao, izgubio ili nestao, mora postojati nešto snažnije u pozadini što može preuzeti kontrolu. Do tog dijela doći ćemo tako što ćemo tome dati značaj. S jedne strane oduzimamo nečemu značaj, ali dajemo značaj nečemu drugom. Drugim riječima, zamjenjujemo stari značaj s novim, ali ne tako da se pravimo da stari značaj ne postoji ili tako da se borimo protiv njega i negiramo ga, potiskivajući ga i skrivajući se od njega, već tako da ga, takoreći, diskreiramo i oduzmemo mu snagu.
ººº
Svijest je inteligencija. Što je svijest budnija, to je inteligencija veća.
Inteligencija nema nikakve veze s onim što nam „mjerenjem inteligencije“ žele pokazati. Riječ je samo o dobroj memoriji i sposobnosti rješavanja testova. Um koji dobro pamti i koji se uspješno snalazi u labirintu testova ne znači nužno i inteligenciju.
ººº
Životna inteligencija oslobađa se oslobođenjem svijesti od značaja, memorije i svega onog s čim smo je zatrpali. Inteligencija se ne razvija, ona se razotkriva.
ººº
Problem svjesnog rada na sebi jeste u tome da iluzija jako često prevari čovjeka. Postoji nekoliko prepreka, a najveća prepreka je iluzija „odradio sam“. Iluzija u kojoj se nalazimo često dopusti prve prosjaje uspjeha. Počnemo da radimo sa nečim i to nam ide za rukom prvih par minuta ili par dana. A onda počne njeno jače djelovanje. I tu većina odustane. „To je teško“; „Očekivao sam da će biti …“; „Um mi ne da da se …“ itd. Mogu to pojasniti na nekoliko načina. Ili se iluzija na trenutak iznenadi jer nije očekivala da ćete uspjeti u tim početnim koracima, a onda ona „dođe k sebi“ i pritisne um da se povinuje; ili nam dopusti malo igre prije no što nam pokaže tko je gazda; ili, što je također veoma zanimljivo, početnim skidanjem površine oslobodimo ono što se nalazi dublje i to krene da izlazi van.
ººº
Doći do slobode znači direktno, najdirektnije, suočiti se sa iluzijom i vidjeti da je ona laž.
Da ona ne postoji. Da je ona iluzorna zabluda. A to znači vidjeti pravo „sebe“ s kojim smo zarobljeni. Znati Istinu ne znači vidjeti Istinu, već vidjeti laž i iluziju s kojom je Istina, koja u stvari to i vidi, zarobljena.
ººº
U ovom Modulu radimo jedan zadatak.
