Promijeniti sebe nije moguće sve dok smo mi ono što želimo da mijenjamo.
Drugim riječima, ruka ne može promijeniti samu sebe, potrebna joj je pomoć – druga ruka ili drugi čovjek. Sve dok postoji poistovjećenje sa dijelom koji želimo da mijenjamo, poistovjećenje sa konceptom o sebi i „sobom“, promjena nije moguća. Ako želimo nešto da promijenimo moramo biti nešto drugo od toga što mijenjamo.
„Sebe“ za koje mislimo da smo mi, koncept koji o sebi imamo, sliku koju održavamo ne možemo mijenjati iz tog „sebe“, iz tog koncepta ili iz te slike koju imamo o sebi. Potrebna nam je druga pozicija, potrebno nam je nešto što je slobodno od bilo kojeg koncepta ili tog „sebe“ kojeg mijenjamo. No ovo nije „kurs prosvjetljenja“ u kojem se odbacuju svi koncepti o sebi, sve što o sebi znamo fokusirajući se na drugačiju percepciju. Iako ovaj Modul to nije, on koristi iste „trikove“ ili metode, samo na drugačiji način i s drugačijim ciljem.
ººº
Čim o nečemu mislimo da je istina tome smo dali značaj i u to smo uložili emociju.
To je poprilično nesvjestan proces, ili bolje reći, podsvjestan proces te rijetko primijetimo kako se to desilo ili kako se određeno podsvjesno uvjerenje ukorijenilo u nama. (Kako čovjek postaje budniji u sebi, on počinje primjećivati cijeli taj proces i njegovo djelovanje).
ººº
Pored negativnih emocija, podsvijest sadrži i pozitivne emocije. Naučite razmišljati kroz parove suprotnosti. Čim postoji nešto negativno, mora postojati suprotnost koja odgovara pozitivnom.
Emocija straha je grč. Emocija slobode je prostranost, protok, povjerenje itd.
Nekad ne možemo pronaći naziv emocije, ali podsvijest ne radi sa nazivima (za to je zadužen analitički um) – a to je ujedno i značenje mita o stvaranju drveta spoznaje / znanja dobra i zla. Podsvijest radi sa osjećajem toga. Možda nećete moći naći naziv za suprotnu emociju, ali možete je osjetiti. Možete je doživjeti. I to je dovoljno.
ººº
Prva stvar koju mora da shvati onaj koji teži da transformira svoj život jeste da je on sto posto odgovoran za svoj život. To će vam svi reći, također i ja. Ali nas nitko nije učio šta to znači, već se podrazumijevalo da kopiramo „učitelje“ i „budemo odgovorni“ bez da znamo što to znači. Ozbiljnost nije odgovornost. To jasno moramo razdvojiti. Biti ozbiljan u životu ne znači i biti odgovoran u životu. No, da dotaknemo to malo dublje.
ººº
Odgovornost prije svega znači „ispravan odgovor na situaciju u kojoj se nalazimo“, bila to vanjska ili unutarnja situacija.
Odgovornost je određena vrsta „odgovora“ na podražaj, a taj odgovor može biti nesvjestan i reaktivan ili svjestan i ispravan. Čak i u ovom što sam napisao imamo mali problem. Šta je to „ispravan odgovor“? Ne sjećam se da nas je netko učio ispravnom odgovoru, već su nas učili o uvjerenju o ispravnom odgovoru, a uvjerenje nikad nije ispravan odgovor. Uvjerenje je uvjetovani odgovor koji zamjenjuje mogućnost ispravnog odgovorai jako često se utvrđuje upravo nagradom i kaznom.
ººº
Odgovornost ne možemo tražiti u utvrđenim odgovorima. To je uvjetovanje, ne odgovornost.
Krivica, kazna, osjećaj pogrešnosti, ali i nagrade ne bi trebale biti način stimuliranja, a ipak jesu.
ººº
Šta je to Zrela Svijest?
Svijest slobodna od uvjerenja, uvjetovanja, samo-definicije sebe kroz ponuđene obrasce, svjesna sebe, svijest koja poznaje sebe i razumije da ona nikad nije bila i ne može biti uvjetovana. Ona je Slobodna, Protočna, sama Sebi temelj itd.
ººº
Prvi korak ka odgovornosti za svoj život počinje u razumijevanju da je to naš život i da nikome ništa nismo dužni, niti je itko išta nama dužan, da ne moramo tražiti dozvole od bilo koga niti davati dozvole bilo kome, da je svatko, a time i mi, slobodan da bude ono što osjeća da treba da bude.
Drugi korak je razumijevanje da koncept koji imamo o sebi definira i samu odgovornost.
ººº
Ne mogu biti odgovoran prema bilo kome sve dok nisam odgovoran prema sebi.
ººº
Ono što nas interesira i dio je našeg rada u ovim Modulima je osjećaj krivice i pogrešnosti. To je uvjetovani odgovor uvjetovane svijesti u konceptu kojim je uvjetovana. Drugim riječima, moj osjećaj krivice i pogrešnosti uvjetovan je okolinom, načinom na koji me je okolina oblikovala, načinom kojim je utjecala na mene i načinom na koji sam ja odgovarao na to uvjetovanje. Krivica ne postoji, te sasvim logično, ne postoji ni pogrešnost.
ººº
Osjećaj krivice služi uvjetovanju i manipulaciji.
Odgovornost, kao izražaj slobodne svijesti, nema potrebu za krivicom i pogrešnošću jer ona zna ispravan odgovor na situaciju u kojoj se nalazi.
ººº
Kao što sam slobodan od osjećaja krivice i pogrešnosti tako sam slobodan i da primijetim da sam napravio određenu grešku, pogrešku, dao sebi veću vrijednost u odnosu na druge itd., i time sam slobodan da platim za svoju grešku i pritom budem i zahvalan. Ali o tom „triku“ ću vam govoriti u narednim Modulima. Postoji jako puno „trikova“ za modeliranje stvarnosti.
ººº
Svako sjećanje koje imate i koje vam je bitno krije značaj koji ste mu dali. Ono je značajno zbog ovog ili onog, sasvim nebitno. Ono što je bitno jeste da ne postoji sjećanje koje nema neki značaj. Neki događaj/sjećanje na druženje sa prijateljem krije u sebi značaj koji smo tom sjećanju ,ali i samom druženju, dali. Da nema značaja, ne bismo se ni sjećali tog susreta. Isto vrijedi za svako sjećanje koje imamo.
ººº
U ovom Modulu se rade tri zadatka.
