Bivanje neće definirati događaje u stvarnosti, već ih definiraju naša uvjerenja, stavovi, koncepti koje imamo i o sebi i o svijetu, emocije koje stoje iza toga i značenja koja smo dali svemu tome. Sada idemo korak dalje.
ººº
Vidljivo i Nevidljivo su jedno, ali Nevidljivo je veće od Vidljivog.
ººº
Moje raspoloženje odredit će vrijednost i značaj vidljivom svijetu. Ako promijenim raspoloženje ono će također promijeniti vrijednost i značaj vidljivom. Jako rijetko ćemo doživjeti da nešto iz vidljivog svijeta promijeni naše duboko unutarnje raspoloženje. To može djelovati na površinske emocije, možda ćemo se osmjehnuti, ali to neće djelovati na duboke emocije i raspoloženja sve dok se raspoloženje, „samo od sebe“, ne promjeni. Naš duboki utisak o nečemu obojat će to nešto bez obzira koliko nam netko tvrdio da je to drugačije od onog kako smo mi to primili.
ººº
U stvarnosti ne postoji podjela na svjesno i podsvjesno.
To je prividna granica. Ali veoma jaka granica. Ako znamo kako je nastao naš analitičko-čulni dio uma ili svijesti, onda nam je jasno da je ta granica stvorena odgojem, utjecajem, nagradama i kaznama, dobrim i lošim, poželjnim i nepoželjnim itd. Tj. ta granica je stvorena u ranom periodu našeg života utjecajima drugih te našim prihvaćanjem njih kao autoriteta i sudca našem ponašanju, življenju, poželjnom i nepoželjnom. Mi smo to u svom neznanju prihvatili i podijelili sebe (potisnuli) na ono što je poželjno i ono što je nepoželjno, ono što je dostupno viđenju i ono što je nedostupno viđenju, ono što izražavamo kao sebe i ono što, najčešće, potiskujemo i ne izražavamo kao sebe.
ººº
Devedeset posto našeg života odvija se u podsvijesti, ispod razine našeg analitičko-čulnog uma.
Ovaj dio naše svijesti nazivamo analitičko-čulni jer je orijentiran i u službi analitičke funkcije i dijela uma zaduženog za čulne informacije i njihovo procesiranje, a s ciljem očuvanja, izražaja, manifestacije tjelesnog života. Tijelo je primarno i zbog toga je ono orijentirano na analitičko-čulni dio uma ili svijesti u nama. Taj analitičko-čulni dio nazivamo još i „budna svijest“. No to je najmanje budna svijest jer unutar nje mi imamo iluziju da smo budni i da postojimo i to samo zato što možemo da mislimo i analitički obrađujemo čulne informacije. No cijeli naš život se odvija ispod vidljivog dijela te svijesti, u onom što nazivamo podsvijest.
ººº
Emocije i osjećaji (značenja koja smo dali) su način na koji nešto ulazi u podsvijest.
To je ključ podsvijesti. Osim ako nismo naučili kako da osvijestimo podsvjesne sadržaje i kako da proširimo ono što zovemo „svjesnost“, a to je dio druge verzije Modula koji se tiču budnosti i razbuđivanja, ključ pomoću kojeg djelujemo na podsvijest i kojom procjenjujemo sadržaj koji podsvijest ima jesu emocije i osjećaji.
ººº
Podsvijest se ne obazire na to što analitički um misli i zna, već izražava duboko ukorijenjenu ideju, činjenicu, uvjerenje koje ima bez obzira da li se naš tzv. svjesni dio slaže sa tim ili ne.
To je temelj svim navikama, kao i ponašajnim obrascima, tj. obrascima putem kojih se izražavamo, živimo, ponašamo. Kako podsvijest ne zna za razliku – istinu, neistinu, činjenicu ili suprotnu činjenicukako itd. – obrasci iz podsvijesti manifestiraju se u analitičkoj svijesti kao rezultat.
ººº
Naše podsvjesne pretpostavke kontinuirano izražavaju nas same tako da svijet oko nas može da nas doživi, „vidi“, i da nam vrati odraz pomoću stvarnosti našeg svijeta na ono što mi sami pretpostavljamo, u svojoj podsvijesti, da mi jesmo (koncept o sebi). Koncept s kojim smo poistovjećeni biva koncept o svijetu, a svijet u svom djelovanju i stvarnosti vraća naš koncept koji imamo o njemu kao našu stvarnost te potvrđuje i nas kao koncept, pretpostavku, uvjerenje i naš doživljaj svijeta kao koncept koji o njemu imamo.
Možemo reći da smo mi, kao nesvjesno biće, ili polusvjesno biće, koncept o tome što jesmo.
ººº
Osjećaj da postojimo je najfiniji utisak koji postoji unutar nas, najfiniji utisak koji mi možemo doživjeti. A on je uvijek u sadašnjosti.
Kada smo svjesni sebe, osjećamo da Jesmo i dovedemo ideju u taj osjećaj te osjećamo sebe koji jesmo i tu ideju kao jedno, znajući da je to istina, to postepeno biva utisnuto u podsvijest.
ººº
Kontrolu podsvijesti imamo u momentu kada kontroliramo naša uvjerenja i vjerovanja.
U ovom trenutku nećemo direktno dirati emocije, jer su emocije uključene u uvjerenja u vjerovanja. Kada kontroliramo naše ideje, osjećaje i koncepte mi stječemo određenu kontrolu nad podsviješću.
ººº
Pridavanje Značaja je nešto što većini ljudi nikad ne bi palo na pamet, a opet, bez obzira što im ne bi palo na pamet, pridavanje značaja je sve što je njihov život. Iz tog pridavanja značaja izrastaju i želje, i očekivanja, i mišljenja o sebi, i mišljenja o drugima… stavovi, razni koncepti o sebi i o svijetu oko nas, a što je najbitnije – jake emocije.
Pridati nečemu značaj znači učiniti to nešto vrijednim imanja, važnim, poželjnim, prihvatljivim, emotivnim; biti otvoren za to ili čak zatvoren, jer pridavanje značaja nema samo pozitivni, već ima i svoj negativni aspekt – sve ovo definira ono što jesmo (biti) i to dodatno osnažuje pridavanje značaja; u ovom slučaju to postaje dodatni vezivni faktor pored emocije.
Pridavati značaj možemo bilo čemu. Svaka želja ovisi o pridavanju značaja, baš kao što i svaki koncept ovisi upravo o istom pridavanju značaja.
ººº
Cilj u ovom Modulu je da naučimo Kreirati Značaj i Otpustiti Značaj. Odradit ćemo ovu vježbu kao zagrijavanje i pripremu za slijedeće vježbe koje će se ticati vašeg osobnog značaja. Sada, u ovom Modulu, nećemo dirati vlastite značaje, već ćemo se orijentirati na značaj kao takav te na njegovo kreiranje i otpuštanje.
***
U ovom Modulu radimo sa dva zadatka.
