Svjestan sam jedne činjenice koja kaže da ako nisam usmjerio nečiju pažnju na nešto, on to najčešće neće primijetiti, vidjeti, sam za sebe obratiti pažnju. To iskustvo imam od prvih dana ulaska u Rad, pa do danas kada radim s drugima. Dok sam bio učenik i dio grupe, primjećivao sam jednu meni čudnu stvar, a to je da će većina ljudi odraditi ono što im se kaže da odrade, i to poprilično površno ili samo onoliko koliko se mora/zadano je, ali neće dalje sami istraživati, ispitivati, ili uopće zalaziti u određene sfere ako nije specifično dano određenom vježbom, zadatkom, radom. Većina ljudi zadovoljava se samo površinskim odrađivanjem zadataka, Rada i slično. To je karakteristika našeg uma.
Cilj bilo kojeg autentičnog učenja nije da stvara kopije kopija, već da stvara autentičnog čovjeka, svjesnog/budnog čovjeka koji zna da razmišlja, koji preuzima sudbinu u svoje ruke.
Ili, kako sam Rad govori, cilj mu je da stvori biće koje zna da razmišlja, osjeća, djeluje, bude u pravom smislu individua, preuzme kormilo svog života u svoje ruke, a ne da samo bude marioneta povezana koncima za život koji njime upravlja.
Ili ćete biti reakcija na život, okruženje, druge ili ćete biti svjesni život koji svjesno živi sebe.
ººº
Temeljni osjećaj nas samih je svijest i osjećaj postojanja. I to je sve što smo mi. Ništa drugo niti treće. Temeljna Priroda je Svijest (svjesnost kao alat svijesti) i Bivanje/Postojanje. Na to se dodaje sve ostalo. To je gradivna tvar ili supstanca sveg ostalog iskustva kojeg imamo kao iskustva sebe ili čovjeka. I, iako je ona temeljna, na nju najmanje obraćamo pažnju. Ona je samu sebe zaboravila.
Jasno, kada je vaš unutarnji prostor zatrpan svim i svačim ni ne možete da se vratite ili prisjetite svoje autentične prirode, onog što vi stvarno jeste, umjesto onog što vi mislite da jeste.
ººº
Mi naizgled biramo vlade, predsjednike, podanike koji će vladati nama – zanimljivo!!! – a onda ti vladari ni ne obraćaju pažnju na one koji su ih izabrali ili samo imaju dojam da su ih izabrali. To je stvarnost u kojoj živimo. Ne stvarnost neke materijalne prirode, već stvarnost virtualnog/subjektivnog života i realnosti. To je matrica, to je virtualna stvarnost, to je „kozmički“ kompjuter i igrica u kojoj smo igrani, ali ne i igrač. U Radu to zovemo „subjektivna stvarnost“. I upravo ta subjektivna stvarnost je stvarnost naše osobnosti, vjerovanja, uvjerenja itd. A ona je u nama, unutar naše svijesti koja je njome zarobljena jer ne poznaje sebe, nema sebe – naizgled posjeduje svijest, ali ne i sebe. To je „izgubljena ovca“, „izgubljeni sin“, „samozaborav“, „san“, „iluzija“, „fatamorgana“, „veo preko Izidinog lica“, to je „uspavana kundalini shakti“, „uspavana boginja ili božansko“, „sila u nama koja spava“ itd.
ººº
Cijela naša „stvarnost“ temeljena je na stupovima samozaborava – na uvjerenjima, vjerovanjima, pretpostavkama, projekcijama, konceptima koje smatramo istinama i stvarnima, idejama koje nisu naše.
Čak i oni koji govore da su tu da nam pomognu da se razbudimo činjenično su najgori čuvari zatvora. Duhovnost i religija su postale najbolje čuvan zatvor, najbolje kreiran zatvor. I taman kada pomislite da ste napokon došli na put ka oslobođenju, završite u mnogo gorem i suptilnijem i opasnijem zatvoru religije ili duhovnosti. Jer sva religija i sva duhovnost temeljene su na pretpostavkama, projekcijama, uvjerenjima, vjerovanjima, konceptima, idejama itd. A što je najgore od svega, sve to može da pomogne u oslobađanju čovjeka, ali je u ovom slučaju izgrađeno sa drugim motivom i drugim ciljem.
ººº
Ako želite izaći iz osobnog zatvora, jer na kraju vi ste u svom osobnom zatvoru, morate probuditi u sebi unutarnjeg buntovnika, derište koje ima ogromnu količinu energije, ali i bijesa i ljutnje prema unutarnjem zatvoru te se pomoću te energije može natjerati da razbije zidine koje ga okružuju. Ta energija mora doći u tihu vatru, snažnu vodenu bujicu koja će srušiti zidove i počupati okove. Jer oni nisu nigdje drugdje doli u vama. Drugi nisu krivi, nisu pogrešni, nisu odgovorni. Nemate koga da krivite za to. Ali zato vi možete postati odgovorni i srušiti zatvor koji ste nesvjesno izgradili.
ººº
Naš svijet snova izgrađen je upravo uvjerenjima, vjerovanjima, konceptima itd. i podržan je našim mislima, emocijama i fizičkim tijelom. Baš kao što nas uvjerenja i vjerovanja drže u zatvoru jer stvorena su upravo za to, mi imamo mogućnost, ali i sposobnost da promijenimo, uništimo i transformiramo uvjerenja i vjerovanja u nešto drugo – ili u Stvarno Sebe ili u prestanak vjerovanja svijetu snova – te da upotrijebimo uvjerenja i vjerovanja za našu korist bez da budemo od njih iskorišteni. Stvar je uvijek veoma jednostavna.
Ili mi nešto kontroliramo ili smo mi kontrolirani. Ili smo sluga ili smo gospodar. Ili smo žrtva sudbine ili mi pišemo sudbinu. Kad kažem „mi“, govorim o Svijesti i Bivanju.
ººº
U ovom Moduli upravo želim da se usmjerim na te osnovne stupove naše osobnosti: uvjerenja, vjerovanja, koncepte i pretpostavke s kojima gradimo naš svijet i koji nas drže u zarobljeništvu.
ººº
Spomenuo sam „sudbinu“. Što je to „sudbina“? Svi mislimo da je to nešto predodređeno, dano nam bez naše volje, možda i nametnuto, ili ono što nas vodi kroz život, usmjerava i vodi ispunjenju naše svrhe.
Dobra PRETPOSTAVKA. Ili mogu reći dobro UVJERENJE i VJEROVANJE. Ustvari, ako bolje pogledamo i ispitamo, upravo su uvjerenja, vjerovanja i pretpostavke ono što čini sudbinu. Ali da bi sudbina bila „čvrsta“ ili „stvarna“, pretpostavke, uvjerenja i vjerovanja moraju biti „čvrsti“ i „stvarni“. Jer na kraju krajeva tzv. zakon karme upravo se temelji na ovom spomenutom.
Naš um ili psiha koja je izgrađena od vjerovanja, uvjerenja, pretpostavki, ideja i koncepata te osnažena misaonim konstrukcijama, emotivnim značajem i energijom te na kraju fizičkim „dokazima“ ili „činjenicama“ je uzrok/posljedica onog što nazivamo „sudbinom“, „karmom“, zakonom „uzroka i posljedice“.
ººº
Stalno ponavljanje određenih uvjerenja i vjerovanja (skraćeno, da ne pišem sve kao gore) i emotivni značaj ili energija koju im dajemo stvara ono što laički nazivamo „karma“ i u neznanju mislimo da je to „sudbina“. „Karma“ ja blaži oblik sudbine. „Sudbina“ je mnogo jača, suptilnija i dublja od tzv. „karme“.
„Sudbina“ je duboko vjerovanje i življenje po tom vjerovanju.
ººº
Ako vjerujemo da „moramo biti kažnjeni jer smo počinili grijeh“, kazna je sve što će naša svijest da vidi i projicira na tzv. „vanjski svijet“. To postaje naša „sudbina“. Patnja, bol, kazna, bolest, nesreća, nemoć, strah, izdaja itd. – sve to su duboka vjerovanja u nama, a kreativna sila naše svijesti stvara to u skladu sa programima „na svom ekranu“ i projicira kao „stvarni svijet“ na materijalnu stvarnost oko nas.
ººº
Sve u što duboko vjerujemo – a vjerovanja živimo – postaje naša „sudbina“.
Vratite se malo unazad u svoj život i probajte ovo sami za sebe vidjeti. Svijest je kreativni medij, supstanca koja projicira vjerovanja i uvjerenja u čiju stvarnost vjeruje te to postaje naša fizička realnost.
ººº
Ono što osigurava snagu lažnog „ja“ ili lažne stvarnosti, pored straha, je ono što nazivamo Subjektivni/Specifični Identiteti i Globalni Identiteti.
Globalni Identiteti su stupovi naše „sudbine“ i „karme“. O njima će biti riječi u sljedećim Modulima, ne o svima njima, već ćemo dotaknuti jedan od najčešćih Globalnih Identiteta, a to je krivica/pogrešnost.
ººº
Uvjerenje je određeni koncept koji smo prihvatili ili izgradili na osnovnu površnog suda, prosudbe, pretpostavke, i zalijepili preko određene stvarnosti te povjeravali u njegovu istinitost.
Ono može biti zasnovano na nekoj činjenici kao temelju uvjerenja, no samo uvjerenje je nedovoljno poznavanje činjenice.
Stavovi, mentalne konstrukcije koje imamo o nečemu temelji su uvjerenja.
Naši stavovi su oblikovani drugima, socijalizacijom, potrebom da budemo prihvaćeni i voljeni, tj. emotivnom ovisnosti. Jak stav prelazi u Uvjerenje, a Uvjerenje podržano jakom emocijom i spušteno u podsvijest postaje naše Vjerovanje. Uvjerenjem – ali i stavom – lijepimo nepostojeću stvarnost preko nekog objekta, čovjeka, situacije, događaja i slično.
ººº
Vjerovanje nije Vjera, i nema nikakve veze sa Vjerom. Iako religija često potencira riječ „vjerovanje“ – mislim i da nema neke druge riječi za to.
Ovdje pod vjerovanjem ne mislim na Vjeru, jer Vjera je Duboko Znanje svoje Istinske i Autentične Prirode i Izvora te Prirode.
Vjerovanje je zamjena za znanje/spoznaju, što govori o tome da kada imamo vjerovanje mi ne poznajemo određenu činjenicu ili stvarnost, već smo preko nje prilijepili pretpostavku, uvjerenje, stav, mišljenje i to ojačali snažnim emocijama koje nas drže u zamci vjerovanja. Vjerovanje se prihvaća stvarnim i činjeničnim i onemogućuje stvarnu provjeru je li nešto istina ili ne.
ººº
U prvom Modulu ste imali vježbu o zapisivanju koncepata o sebi, svijetu i drugima. Ustvari, ti koncepti, sada možemo tako reći, su uvjerenja i vjerovanja u koja smo uvjereni i u koja vjerujemo da su istina.
U drugom Modulu smo dodijelili emocije koje stoje iza naših koncepata. Te emocije osnažuju koncepte – uvjerenja i vjerovanja – i ne samo te već i niz drugih emocija, a skoro sve emocije u našem osobnom snu temelje se na strahu. Također smo se u tom Modulu upoznali s idejom „Sve ovo sam kreirao kako bih iskusio osjećaj…“, što je trebalo da preokrene žrtvu ili slugu koja jesmo u prvi osjećaj gospodara ili onog koji je odgovoran za sve što u njemu postoji.
U trećem Modulu smo se usmjerili na Podsvijest i pojasnili kako sve to radi i zbog čega tako radi. Te smo se poigrali sa Kreiranjem i Otpuštanjem Značaja – emotivnog taloga i vezivnog tkiva. Također smo malo radili sa konceptima i željama.
U četvrtom Modulu govorili smo o Odgovornosti, ali smo dotaknuli i krivicu i pogrešnost.
U petom Modulu govorili smo o Značaju i načinu na koji on djeluje na nas i vodi naš život.
Šesti Modul je temelj. Ovim manjim praksama u prethodnim modulima pokušali smo malo otpustiti stisak koncepata, emocija, uvjerenja i vjerovanja kako bi smo lakše ušli i osjetili ono o čemu Modul VI govori.
U ovom modulu ćemo se usmjeriti na pronalaženje stavova, uvjerenja, vjerovanja, koncepata, emocija kojih se držimo, ali sada na drugačijem temelju – na temelju iz Modula VI i praksi koje ste tamo radili.
ººº
Bez ispravnog temelja bilo kakav Rad na Sebi je NEMOGUĆ. Rad unutar osobnosti NE POSTOJI.
To je uređivanje, prepravak vjerovanja i uvjerenja, ali ne i njihovo odbacivanje. Da bi se nešto transformiralo ili odbacilo, potrebno je prebaciti percepciju, naš najdublji osjećaj na ono što je Stvarno, Istinsko te steći ispravno Razumijevanje. Bez toga ništa ne možemo napraviti.
ººº
U ovom Modulu radimo s dva zadatka.
*Kroz oba zadatka se provlači određena praksa neutraliziranja uvjerenja, koncepta, vjerovanja koja imamo.