Došli smo do kraja serije Modula.
Ima još nekoliko stvari koje bih podijelio s vama, u vidu nekih praksi ili vježbi i savjeta i to ću učiniti u ovom završnom i ujedno najdužem Modulu.
ººº
Šta su Moduli?
Jednostavno rečeno, Moduli su skraćena verzija određenih dijelova Učenja i Rada za modernog čovjeka, zapadnog čovjeka. U vrijeme moderne komunikacije i interneta imamo prilike naći sve što tražimo, sve što smo ikada tražili i željeli. Puno je prodavača, ali i kupaca svega i svačega. Skoro sve što kupujemo u stvari je modifikacija već nečeg prethodnog što smo kupili. Imitacija, prepisivanje, modulacija, modifikacija i slično.
Ono što Moduli daju jeste mogućnost skraćene verzije onog što tražimo i čemu težimo, ali na efektivan način. Jasno, ne možemo nešto skratiti do te mjere, a da u tome nema neke teoretske osnove, kao što je slučaj s ovim modulima.
Teorija je osnova bilo koje prakse, bilo koje težnje za unutarnjom promjenom. Ali teorija je samo pojašnjenje, informacija koja u sebi krije malter s kojim ćemo ići u izgradnju onog čemu težimo. Praksa je temelj. Bez prakse nema ni transformacije, ali ni transcendencije. A ono što je najbitnije nisu ni moduli, ni teorija, ni kojekakva učenja, već VI.
ººº
Možda i Bog i Cilj i prosvjetljenje nisu daleko i ne treba ih dostizati, ili su možda već tu, no činjenica je da su oni i dalje daleko velikoj većini bez obzira koju opciju zastupaju. I dalje su u snu, ali ovaj put mnogo gorem i opasnijem snu. Snu o duhovnosti, prosvjetljenju, buđenju itd.
Kada bismo na isti način „filozofirali“ o svim stvarima u životu, onda bismo jako brzo vidjeli da je jedno fantazirati o duhovnoj filozofiji, a drugo je nahraniti se. Jer i hrana je tu, već je prisutna, ali možda nije na vašem stolu, nemate je u frižideru. Stoga, nahranite se. Sve je već tu i nemate šta postizati, tražiti, težiti ka tome. Time, trud da ostvarite svoje želje nije potreban. Partner je već tu, žena i djeca su već tu, novi automobil je već tu, itd., zašto da se trudite i napinjete da to steknete, kada je to sve već tu.
Bukvalno, kada bi duhovnost i životu prilazila na način na koji prilazi budnosti, probuđenju, postizanju cilja, mislim da bi se jako brzo broj čovječanstva smanjio.
Ništa nije tu i nemamo ništa. To je činjenica o nama. Prazni smo i umjesto da se suočimo sa tom neugodnom prazninom, pogledamo ambisu praznine u oči, mi fantaziramo, maštamo, izmišljamo, dodajemo si što mislio da nam treba kako bi sebi dali značaj, vrijednost, značenje. I na kraju, od svega toga ne znamo u kojem pravcu treba da pogledamo kako bismo vidjeli prosvjetljenje koje je, naravno, već tu, zar ne?
No šalu na stranu.
Sve već JESTE TU, ali mi nismo tu. Nas nema.
Radite praksu gdje god stignete i kako stignete i sjetite se jedne veoma važne činjenice, a to je da sve što radite, radite zbog sebe i da samo na taj način možete biti odgovorni, napredovati, steći ili razotkriti Istinu o sebi.
Mnogi ljudi se boje razotkrivanja Istine i skidanja slojeva laži i suvišnog zato što se boje da ništa od njih neće ostati.
Pa, to nije istina. Prvo, jer ono što su imali NIJE NI BILO njihovo, a drugo, sve što misle da su imali samo misle da su imali. Uvjerenja, vjerovanja, koncepti itd. nisu njihovi i nisu oni. Ono što ostane nakon skidanja suvišne „odjeće“ s Istine o sebi vrlo je sposobno da nastavi da živi i to potpunije nego prije toga. No, iako je to istina, nekada je skidanje laži i lažnog sa sebe bolno. Ništa bolnije od poroda i žene to znaju. A za muškarce, čisto da napomenem, jer moram i njima dati motivacijski boost, ništa bolnije od prehlade i temperature 37.1.
Ok?
ººº
Kako upotrebljavati Module?
ISKORISTITE TO kao najbitniju i najvrjedniju stvar u vašem životu. Što je moguće dublje i intenzivnije. Na kraju, mnoge vježbe koje su ovdje date prijeći će vam u rutinsku upotrebu, a samim tim dobit će i malo drugačiji izraz. Recimo, Kreiranje i Otpuštanje Značaja i način koji sam ovdje dao prijeći će u nešto jednostavnije, brže, više vama karakteristično. Vidjet ćete značaj u par sekundi i znat ćete da on nije vaš, jer vi imate mnogo veći značaj od značaja kojeg daje vaša ličnost i odbacit ćete ga u manje od jedne ili dvije sekunde. Čim ga prepoznate, odbacivanje će se samo od sebe desiti. S druge strane, znat ćete i kako da pojačate značaj ako je potrebno, koristeći Opisivače, osjećaj Bivanja, Unutarnji Govor, Reviziju i slično. Ali istinska snaga Modula nalazi se u onom što ste radili u Modulu VI. Svijest i Bivanje – ovo vam je sidro, usidrenje kroz koje ćete moći sve procijeniti i usidriti se kada vam je potrebno. U ovom zadnjem Modulu ću vam dati još par „trikova“ koji su korisni i pomažu u tom usidrenju.
ººº
Pa šta?
Prije par godina, na Radnoj Grupi u Hrvatskoj, jedan od učenika je nabavio jednu, meni tada pomalo čudnu knjigu, „Jebe mi se“, autora Johna C. Parkina. Malo sam je prelistao i oduševio se mnoštvom gluposti u njoj. Ta „tehnika“ je inače poprilično rasprostranjena na Balkanu, ali nimalo korisna jer u biti ništa ni ne radi. Probao sam nekoliko stotina (iskreno: tisuća) puta reći mnogim stvarima „jebe mi se“ i samo naizgled je radilo. A onda sam počeo obraćati pažnju na to što se u meni dešava kada to kažem. I poprilično se iznenadio.
Svemu u odnosu na što sam rekao „jebe mi se“ u stvari sam osjećao suprotno.
Nije da mi se nije „jebalo za tim“, već sam vidio da je to ono što me stvarno „jebe“, ali i da „jebe mi se“ („nije me briga“, „nije moja stvar“ i slično) stvara odbojnik. Odbojnik je psihološki način kako da neku stvar skinemo sa „dnevnog reda“ u onih pet posto naše svakodnevne svijesti, ali ne i iz podsvijesti. Odbojnici su čudo. Nisam vam dao rad sa njima jer je jako opasno skidati odbojnike ako još niste zreli za taj rad i za ono s čim ćete se suočiti kada ih skinete. Odbojnici trebaju da budu posljedica Zrelosti i Razumijevanja i da se skidaju polako, a ne nasilno, jer tada „put do ludnice“ postaje vaša stvarnost, a ne „put do prosvjetljenja“, što se mnogima i desilo. To su skoro svi oni slučajevi kada „čovjek poludi od meditacije, joge, tantre“ ili čega već. U stvari ne pukne čovjek od toga, već zato što su pali odbojnici, a iza njih nije bilo stanja koje to može preuzeti na sebe. Duhovnost nije šala ni zajebancija. Nije nimalo naivna, iako je tako većina doživljava. To stanje vam je praksa iz Modula VI. Kada je TO tu, tada možete skinuti odbojnike, no oni će i sami pasti jer, kada je čovjek Zreo/Budan, nema odbojnika koji ga sprečavaju da vidi istinu.
Odbojnik je psihološki način kako da neku stvar skinemo s „dnevnog reda“.
ººº
Kad god sam rekao nečemu „jebe mi se“, istina je bila da mi se „ne jebe“, već da se iza toga nalazio veoma jak značaj, koji je s tom izjavom nastavio postojati, a u nekim je slučajevima postajao i jači. Koju god uzrečicu, rečenicu, afirmaciju, negativnu afirmaciju ili šta već koristili zarad smanjenja značaja, ona neće djelovati kako treba osim što ćete umisliti da djeluje. To je problem s tim.
Ako vam se STVARNO „jebe“ za nešto, nećete to ni primijetiti. Provjerite ovo.
ººº
Patnja nije stvarna
Šta rekoh i ostadoh živ?
Patnja je rezultat značaja koji je prikriven te duboko neprihvaćanje onog što je trenutno unutar nas ili oko nas.
Patnja je umno-vitalni odgovor osobnosti, njen otpor prema stvarima, događajima, stanjima koje ona ne prihvaća, ne želi ili ih se boji. U Radu patnju nazivamo „lažna patnja“. No sam izraz kaže da postoji i stvarna patnja, samo što „stvarnu patnju“ skoro i da ne doživljavamo. Češće doživljavamo „lažnu patnju“ – nisam dobio na loto-u, partner mi nije ispunio očekivanja, dijete mi je vani te hoće li se vratiti zdravo i sigurno, itd. Patnja je povezana sa brigom, koju nazivamo istim imenom – „lažna patnja“. Bez obzira koliko brinuli stvar će se desiti ili neće, stoga, zašto da patimo?
No nemojte poistovjećivati patnju i bol. Bol je osjet, fizičko stanje, a patnja je od osobe, ega. Kada noću udarimo u kraj ormara malim prstom, to je bol. To nije patnja. Prosto urličemo od bola. Ali ako se brinemo hoćemo li udariti u kraj ormara dok noću idemo do toaleta, a recimo, uopće nemamo ormar u sobi, to je lažna patnja, lažna briga. Patnja uvijek projicira, baš kao i briga.
ººº
Mentalitet krda ili morskog raka (krabe)
Mentalitet krabe je veoma slikovit. Kada ribar uhvati morske rakove, on ih obično ubaci u neku plitku posudu bez obzira što zna da iz nje mogu veoma lako izaći. Ako neki rak pokuša da izađe iz posude, ostali rakovi će se dobro potruditi da ga vrate nazad. Ovaj mentalitet sličan je mentalitetu stada. Stado se osjeća sigurnim samo kada su svi na grupi i kada svi usuglašeno „beee-keću“. Ovaj i prethodni mentalitet veoma su prisutni u svakom društvu, bilo to društvo napredno ili ne. Društvo i okruženje vas ne žele pustiti iz svog stiska, a ako i pokušate pobjeći, učinit će sve što je potrebno kako bi vas vratili natrag.
Ukoliko pokušate da se borite protiv toga, snaga s kojom će vas napasti će vas prosto iznenaditi. Kad bi toliko snage i energije ulagali u sebe, gdje bi nam bio kraj?
Jedna od Sloboda upravo je Sloboda od društva izvana i istog tog društva u nama.
Biti slobodan od ljudi, okoline, društva, socijalnog okruženja, stada i mentaliteta raka jedna je od veoma važnih sloboda. To je, ukratko, Sloboda od vanjskih utjecaja. Mnogi od nas su se morali suočiti sa ovim. Ili smo uz njih ili smo protiv njih, kako to vole reći. Svaki trenutak u našem životu bombardiran je ovim „sa njima ili protiv njih“. I svi traže da se jasno izjasnimo. Ako stanemo na njihovu stranu, uskoro ćemo se utopiti u gomili koja će nas zaboraviti, osim kada ponovo treba potvrditi pripadnost, kada su izbori ili nešto tome slično. Isto je i sa prijateljstvima, ljubavima, društvom koje biramo, itd. Koliko god drugi imali ovaj mentalitet, ne zaboravimo da ga imamo i mi. To je potreba da budemo dio stada, dio istog mentaliteta, dio grupe.
ººº
Na isti način, N/T (Nepomična Točka) i znanje o polaritetima, davanju značaja i slično, omogućuju vam prepoznati da drugi od vas traže pažnju i energiju. Mogu čak i reći da zahtijevaju da im je date.
ººº
Svemu u našem životu, a time i karmi, recimo, osnova je emotivni značaj. Emocija koja je nesvjesno ugrađena u to.
Ništa nema snagu vezanosti, ako u tome nije Emocija.
Sav Rad je ustvari na Emociji. Ali ne kako to ljudi misle. Uostalom, većina se boji ostati bez omiljenih kontradiktornih emocija.
Bivanje je ono što nazivamo Višim Emotivnim Umom, Srcem, Dušom ili autentičnom Emocijom. To je ono što tražimo od drugih kada im pokušavamo privući pažnju. Prihvaćanje, odobravanje, dopuštanje i slično. Čovjek koji osjeća istinsko kao sebe, vremenom to prestaje tražiti.
ººº
Dopuštanje
Još jedna jako bitna tema, a nadovezuje se na ovu jeste traženje i davanje dopuštanja ili odobravanja. Namjerno i nenamjerno, mi uvijek težimo da damo ili primimo nečije dopuštenje ili odobrenje. Dopuštanje da nešto napravimo, budemo, dobijemo, izrazimo i slično.
Dopuštanje/odobravanje je jedna od veoma jakih sila vezanosti koja vezuje nesvjesno čovječanstvo.
ººº
Pakao Kontrole
Znam da znate o čemu se radi.
Svi, manje-više svi, želimo kontrolu. Čak i kada u Radu govorimo o Gospodaru, mi ne možemo zamisliti Gospodara drugačijeg od Kontrolora.
Jedan od ciljeva Rada jeste doći do onog što nazivamo Gospodar. U stvari, to je Istinsko Ja i Budno Stanje. No nitko ne zna što je to istinsko „ja“ i budno stanje sve dok u to ne dođe i pored svih tih opisa koji postoje o tome. Nijedan opis nije dobar, jer svaki opis, koliko god bio dobar ili precizan, prolazi kroz filtere uma koji ga čita ili sluša.
Većina ljudi pod Gospodarem misli na Kontrolora, ali ga zbog Ideja Rada sada naziva „Gospodarem“. U ovom slučaju ljudi zamišljaju da će jednog dana kada steknu Istinsko Ja ili budu u Budnom stanju imati kontrolu nad svojim životom, okolinom, a neki idu i mnogo dalje od toga u svojoj mašti. Recimo, maštaju da će kontrolirati i prirodu, okolinu i slično.
S jedne strane to je točno, a s druge strane nije točno. To je zato što ideju Gospodara ne možemo razumjeti, prije no što stvarno to postanemo, izvan ideje kontrolora. Mi znamo da ili kontroliramo nešto ili to ne kontroliramo. Većinu našeg života živimo kroz uspješnu ili neuspješnu potrebu i pokušaj da kontroliramo, kako sebe, tako i druge i svoj život. Svi želimo znati kakva nam je karma, sudbina, kakav će nam život biti, hoćemo li imati snage i moći da ga kontroliramo itd. Čovjek je u biti mašina koja pokušava kontrolirati sebe i druge, ali i svijet koji ga okružuje.
Grč kontrole grč je kojeg se jako teško odričemo. Ali i on nam na kraju biva oduzet.
ººº
Sva kontrola, pogađate, dolazi iz straha, straha od nemoći, straha od odbacivanja, straha od smrti i naposlijetku najjačeg straha koje jedno živo biće može osjećati, straha od nestajanja, prestanka postojanja.
Mogu slobodno reći da je strah najveći guru / majstor ovog svijeta.
ººº
Kao što sam rekao, strah je temelj potrebe za kontrolom. A Gospodar je ustvari odsustvo straha kao temelja života. Onda, kada znamo ovu činjenicu, može li gospodar biti kontrolor? Ako više nemate straha, ako nemate želje za slobodom, ako nema značaja ili ste većinu značaja otpustili, imate li potrebu za kontrolom?
Ako težnja da postanete budni ili gospodar dolazi iz osobe, straha i potrebe za kontrolom, onda se ta težnja oslanja na sve ovo što sam napisao i time ona je izraz straha, nemoći, bola, patnje itd. te ono čemu težite nije gospodar, već savršeno stanje kontrole, kontrolor. A takvo što ne postoji u budnom stanju. Upravo je to prepreka budnom stanju i pojavi Gospodara.
ººº
Možda bi bilo bolje postaviti temu na slijedeći način: Potreba za kontrolom i ILUZIJA kontrole. U stvari, mi robujemo ILUZIJI kontrole. Prosto se zapitajte, imate li kontrolu nad bilo čim?
Svojski se potrudite DOKAZATI imate li kontrolu ili samo zamišljate/umišljate kontrolu.
ººº
Tu dolazimo do konkretnijeg problema, a to je strah od gubitka kontrole. Sam strah je imaginaran, nije stvaran jer da bi on bio stvaran ja moram imati stvarnu sposobnost kontrole, a očigledno je nemam. No osjećaj straha, bio on stvaran ili imaginaran, djeluje na mene kao stvarnost i s njim sam zarobljen. Razumjeti da nemate kontrolu i da Gospodar uopće ne označava kontrolora niti njegove karakteristike, početak je oslobađanja od tog straha. Stvari prosto jesu takve kakve jesu, a moje mišljenje, uvjerenje, vjerovanje, koncept i ideologija nemaju nikakve veze sa stvarnošću kakva ona jeste. Ono što stoji iza tog straha jeste… (pogađajte)… – upravo značaj.
ººº
Mjesto na kojem se dešava promjena
Podnaslov je malo čudan – „Mjesto na kojem se dešava promjena”.
Često puta ćete imati priliku suočiti se s jako zanimljivim efektom prakse. A to je da jedan dan osjećajte samu praksu, osjećate to što radite, osjećate smisao i značaj toga, a onda drugi dan, kao da se to izgubi. Odjednom vam praksa nema nikakvo značenje, ne daje vam osjećaj stvarnosti koji je imala jučer i slično.
To se dešava jer naša percepcija šeta, mijenja mjesta kroz različite dijelova aparata „ljudskog bića“. U jednom momentu prolazi kroz dijelove koje su emotivniji, razumiju više od drugih dijelova nas samih, koristi drugačija „ja“ i energije, a onda se u nekom drugom momentu vraća skoro potpuno u prosto i jednostavno fizičko funkcioniranje u kojem nema ništa od onih viših aspekata emocije, značaja i realnosti.
To je kao da promijenite kat u zgradi od dvanaest katova. Na svakom katu određena stvar ima drugačije značenje. S ovim se Rad jako često suočava i ljudi su zbunjeni jer ne razumiju kako funkcionira njihova percepcija.
Percepcija nema niti jednu jedinu karakteristiku osim karakteristike same percepcije.
Ali ona biva ofarbana, okarakterizirana alatom, filterom, umom, osobinama – konceptima, uvjerenjima, vjerovanjima itd. – kroz koje prolazi.
ººº
Sjetimo se, percepcija nema niti jednu jedinu karakteristiku osim karakteristike same percepcije. Ako mi je stalo do toga da se oslobodim prosudbe, da budem opušteniji, svjesniji, stabilniji, kako umno tako i emotivno, da dublje percipiram stvarnost oko sebe, ali da joj ne dajem bilo kakvu karakteristiku, opis, tumačenje, tada osjećam samu praksu, tj. ona ima značaj za mene.
ººº
NEUTRALIZIRATI prethodno
Podebljat ću, podvući ću i ostaviti da stoji u zasebnom pasusu jer to je jako bitno. Ne borim se da dodam na to pozitivno stanje. Ne borim se da prijeđem u „bolje“ stanje jer takvo što ne postoji. Nema boljeg i nema goreg stanja. Postoji samo stanje koje prihvaćam ili ne prihvaćam, koje želim ili ne želim, koje mi se sviđa ili mi se ne sviđa. Nalazim da mogu, hoću, smijem i želim da načinim IZBOR stanja u kojem ću biti. Ništa više.
ººº
Šta odabirete BITI
1) Žrtva, lovina, potlačeni, krivi, pogrešni, itd.;
2) Lovac, kontrolor svog života / raspoloženja, borac, pun samopouzdanja, itd.;
3) Znati svoju PRIRODU i ISTINU o sebi.
Pazite, imate tri izbora.
U prvi mah svi ćemo izabrati ovu drugu kategoriju. Želimo da se borimo, da lovimo, da budemo kontrolor svog raspoloženja, puni samopouzdanja itd. I u tom momentu kada to izaberemo – što će izabrati čovjek koji nije spoznao prirodu o sebi – mi smo odredili i stvarnost prve kategorije. Ovo je jako suptilno i morate ovo razumjeti. DUALNOST prirode znači i DUALNOST svega ostalog.
Ako imamo samo dvije akcije koje možemo poduzeti, svaka od tih akcija definirat će silu otpora ili, drugim riječima, pasivnu silu koja teži da postane aktivna u stalnoj borbi izmjena sila. To nije neutralizacija, već promjena pasivno-aktivne ili aktivno-pasivne sile. Možete nametnuti jednu drugoj, ali time definirate i jednu i drugu kao stvarne. I obje imaju mogućnost, dobivaju mogućnost, da djeluju i međusobno se bore. Obje su stvarne i imaju sva prava koja mogu imati.
ººº
ŠTA ODABIRETE DA STE VI????
Ako znate što i tko ste, to nije izbor, to je činjenica. Znate ju, osjećate to. Samo iz ZNANJA svoje prirode možete IZABRATI. Niste uvjetovani suprotnošću, već vi uvjetujete suprotnost.
Ovo je jako bitno. Samo ono što može biti IZVAN obje krajnosti ima sposobnost diktirati obje krajnosti. Krajnosti to ne mogu, jer su definirane samom krajnošću.
Sve se nalazi u vama. Ništa nije IZVAN vas.
ººº
Sloboda Izbora i Slobodna Volja
Osjećam da je i ovo jako bitno.
Može li rob imati slobodu izbora? Može li on slobodno odlučiti ne biti rob ili je to također uvjetovanje?
Ako razmislimo, sve u našem životu određeno je uvjetovanjem. Uvjetovani smo svakim izborom kojeg učinimo. I to u tom trenutku, činjenično, prestaje biti izbor. Izbor je biti slobodan od uvjetovanja i slobodno odabrati realnost, stanje, stvar, ideju itd. koju želimo prihvatiti i koristiti ili biti.
Svi ćemo, manje-više, reći da imamo slobodu izbora. To samo znači da nismo dovoljno duboko preispitali ono što smo kao ljudsko biće, kao osoba. Ili možda nikako nismo preispitali ono što jesmo kao čovjek. Ako mislimo da imamo izbor, kao nesvjestan čovjek, to je samo još jedna od fantazija kojoj robujemo, laži u koju vjerujemo, kićenja kvalitetama koje nemamo, efekt nesvjesnosti i neznanja (avidya).
Sve u našem životu uvjetovano je nečim. Zbog toga smo došli do ideje uzročnosti. Što je to što je uzrokovalo naše izbore, mišljenja, vjerovanja itd.?
ººº
Spavamo – činjenica.
Nesvjesni smo – činjenica.
Sve što o sebi znamo nije znanje, već neznanje – činjenica.
Nema niti jednog dijela nas, kao osobe i čovjeka, koji je konstantan, slobodan od promjene ili nepromjenjiv, autentičan, koji zna šta je istina, šta je stvarno, što je dobro a što je loše – činjenica.
Drugi spavaju kao mi – činjenica. Postoji konsenzus koji se predstavlja kao znanje, a to nije – činjenica. Postoji konsenzus stvarnosti koji nije stvarnost već konsenzus – činjenica. Mogao bih jako dugo nabrajati.
Sve što o sebi znamo i jesmo, ubačeno je u nas i mi smo to, nesvjesno i u neznanju, prihvatili kao sebe. Nas nema. Mi smo društvo, roditelji, okolina, vjerska i duhovna programiranost koju nazivamo svojim imenom i prezimenom, svojim „ja“, „sobom“.
ººº
Ako to postavimo na drugačiji način, a postavit ćemo, tada možemo reći da postoji sloboda izbora i slobodna volja koja je U ODNOSU na nešto iz NEČEG drugog.
Tj. nešto više, dublje, šire, postojanije, stvarnije, trajnije itd. ima mogućnost izbora u odnosu određene aspekte nas. Ako znam što je to sloboda i u odnosu na što je to sloboda, tada mogu (ako nisam u dijelu koji je uvjetovan) da izaberem ono što želim, tj. učinim izbor.
Izbor nije sukob sa određenom krajnošću iz druge krajnosti. On nije ni odabir druge krajnosti. To je i dalje uvjetovanost.
Sloboda ne može biti uvjetovana bilo čim, a ponajmanje krajnostima. Sloboda je istovremeno sloboda „od“ i sloboda „za“. Kada to razumijem vidim da se u tome kriju obje krajnosti i odnos između mene i tih krajnosti. Ako sam definiram krajnošću i odabirem drugu krajnost, to nije sloboda niti izbor. Samo ja, koji sam slobodan od obje krajnosti, MOGU IZABRATI jednu od tih krajnosti ili odbaciti obje.
Sloboda je istovremeno sloboda „od“ i sloboda „za“.
ººº
U Radu kažemo da je prvi korak ka Slobodi – Izbora i Volje – biti slobodan od vanjskih utjecaja, a drugi korak je biti slobodan od unutarnjih utjecaja. Ne govorimo o Apsolutnoj Slobodi, jer mi smo kreacija, kreirani unutar Apsoluta koji je Istinski Gospodar. Čak i kada putem Tantričke Advaete dođete do ujedinjenja s Brahmanom, Prirodom, Izvorom, i dalje ćete biti zarobljeni na određenim nižim nivoima, sve dok se izražavate na tim nivoima.
ººº
Šta i kako dalje?
To je pitanje koje jako često čujem od ljudi koji rade sa mnom, ali i od onih koji mi pišu.
Ne postoji strogo određeno „šta i kako dalje“, već postoji Odgovornost, stopostotna odgovornost prema sebi, koja će odrediti šta i kako dalje.
Što se tiče toga „šta i kako dalje“ s praksom iz Modula, pravi posao vam tek predstoji. Zajedno smo prošli sve module, imali uvide, neke su nam stvari promakle, neke smo shvatili, no to ne znači da je sada rad na sebi završen.
Rad čini jedna jako zanimljiva činjenica, suprotna od opće prihvaćene religije i duhovnosti, a to je ODUČAVANJE ili DEPERSONALIZACIJA.
Stanja, koja označavaju našu autentičnu prirodu, ne stječu se dodavanjem na postojeće, već oduzimanjem, odbacivanjem, vraćanjem na osnovne postavke svijesti, negacijom.
Mogu vam sada iznijeti duhovnu filozofiju, pojašnjenja i slično, ali beskorisno je. Sve što imate kao ljudsko biće blokira ono što jeste kao Slobodno, Postojano, već Prisutno Biće – Bivanje i Svijest.
Ne trebate stjecati bilo šta, već skidati suvišno s onog što ste temeljno osjetili kao istinu svoje prirode.
Neću vas lagati i reći da će biti lako. Neće. Puno je utjecaja koji djeluju na nas i koji će tek djelovati, ali upravo ZATO to nazivamo BORBA ZA SEBE. Kada se čovjek utemelji u tome, ta borba prestaje, postaje nešto drugo.
ººº
Nitko vam ne može reći KAKO da se izrazite, kakvi ste to vi kada ste u tom stanju, kakvi treba da budete. To možete samo vi. Ali bit je da se oslobodite svega što smeta tom stanju da se izrazi. Ništa nije vrijednije od tog stanja i ništa nije izuzeto vašeg ispitivanja, otkrivanja istine u svijetu oko sebe ili svijetu unutar sebe.
ººº
Ako znanje nije prisutno u trenutku kada ste izuzetno Svjesni i osjećate Bivanje, to još uvijek nije znanje. Ako morate da ga se prisjećate, mislite o njemu, tražite ga dok ste Svjesni i Bivate, to nije ušlo u dubinu. Kada je ono prisutno u tom stanju, sasvim prirodno, znate to bez da se prisjećate, tada pričamo o tome da to znate.
ººº
I za kraj moj osobni primjer upotrebe znanja iz Modula u životu, poslu i slično.
Sada slijedi opis malo ličnijih iskustava sa ovim.
Jako često sam sjedio opušten nakon posla i koristio opisivače i rad sa utiskom kako bih povratio, skupio, energiju koju sam potrošio na poslu i u interakciji sa ljudima – radio sam kao grafički dizajner – na kreativnost i slično. Trebalo mi je par minuta, točnije između 15 i 30 minuta da se potpuno fizički, umno, psihički i energetski obnovim tako da poslije toga mogu ponovo otići na posao i raditi isti taj posao sa svim utjecajima narednih 8 sati.
Ono što sam primijetio da je blokiralo taj postupak bila je moja vitalna aktivnost. Tj. osjećao sam da mi se ne da ići na posao, ne da mi se biti s tim ljudima i slično. Lijenost, otpor, osjećaj nemoći i slično – sve to su blokatori bilo kakve manifestacije i jasno, pošto podsvijest ne zna za razliku između stvarnog i zamišljenog doživljaja, to sam često i fizički doživljavao. Shvatio sam da svi ti otpori najviše škode meni. To je trenutak finog uvida koji nam govori gdje je uzrok svega.
Ovo napominjem jer raditi sa imaginacijom „preko one stvari“, kako se to kod nas kaže, jednostavno ne radi. Bolje je nemojte raditi s tim jer ćete pojačati temeljno stanje i ono će se izraziti.
Želite obnoviti energiju, obnoviti utisak, da doživite živo, vitalno, životno i voljno stvarnost oko sebe, želite da doživite na novi način svijet oko sebe i sebe u tom svijetu. Ako ovom prilazite depresivno, s manjkom energije, „preko one stvari“, mislim da je bolje da ne radite.
Revizija, i Modul o Reviziji, također se oslanja na ovo. Igrajte se. Ali zapamtite – vaše trenutno stanje određuje kako ćete bilo čemu prići i kako će to biti odrađeno.
Sve je u vašem načinu prilaska određenim životnim stvarima. Možete prići kao natmureni morž ili kao radosni pingvin. A slobodno možete prići tome i kao ljudsko biće sa svim mogućim sposobnostima, potencijalima, otvoreno, radosno, sa prihvaćanjem šta god to prihvaćanje stvarnosti nosilo sa sobom.
Mi smo proizvod okoline i njenih programa koji su u nas ubačeni u ranoj mladosti. Naša odgovornost počinje onog trenutka kada shvatimo kako sve funkcionira. Ne postoji način, tehnika, magična knjiga ili uputa, mantra, niti joga ni tantra koji bilo šta mogu izmijeniti u čovjeku koji se prepustio negativnim posljedicama i ubačenim programiranjima.
Nikome, ali baš nikome, NIJE STALO do vas, OSIM VAMA SAMIMA.
Probajte ovo shvatiti što je bolje moguće. Pustite priče o tome kako je nekome stalo do vas. To su priče. Znam, provjerio sam. Samo ste vi odgovorni za vas same i nitko drugi. I nikome nije više stalo do vas osim vas samih.
Ostavite se nebuloznih duhovnih priča o nesebičnosti, jer takvo što ne postoji.
Ljudi sve izmišljaju iz stanja sna. Kada ste budni maksimalno ste sebični. Ali to više nije ljudska sebičnost u kojoj želite da sve grabite za sebe i samo za sebe. Budna sebičnost je veoma široka i široke je ruke, jer joj se može. U Radu kažemo da postoji involutivna i evolutivna sebičnost. Involutivna sebičnost „gazi preko mrtvih“ kako bi nešto ostvarila, dobila i imala za sebe. Nije zainteresirana za druga bića. Evolutivna sebičnost sebe daje potpuno sebično svemu oko sebe, stječe i ima, ali uključuje druge. Jer, otkrit ću vam tajnu, u budnoj sebičnosti ne postoje drugi. Osjećate da su svi, ostali, drugi, u stvari vaše Bivanje i Svijest. Otkrit ćete kada drugi imaju imate i vi, kada druge podržite podržani ste i vi, kada su drugi sretni i vi ste sretni itd.
Zato kažem da ne glumite nesebičnost niti padate na te priče.
Zamislite na trenutak sebe kao ogromno Bivanje i Svijest koja je sve oko vas, svako biće, svaki objekt. Budite sebični, osjetite to kao sebe. I sada dajte, nudite, ostvarujte želje tih drugih u sebi, pustite da se stvari množe JER VAM SE MOŽE. JER TO JE VAŠA PRIRODNA SPOSOBNOST. Probajte što čistije osjetiti to „može vam se“.
Otprilike to osjeća budan čovjek. Plus, što više ne šljivi pet posto bilo šta oko sebe, pa čak ni samog sebe. Ovo je jako čudno. Toliko ispunjavate sve oko sebe, i sve oko vas ispunjava vas. A u isto vrijeme ne dajete ni pet centi za bilo šta. Jer samo tada možete imati to.
Energija i manifestacija je kao sjena. Što više trčite za njom to ona više bježi od vas. Ali kada joj okrenete leđa, kada vas više uopće (iskreno) ne interesira ta energija i manifestacija, za divno čudo, ona vas (baš kao sjena) počne pratiti.
Manje-više svi imamo to iskustvo u nekim životnim situacijama.
Onaj koji smije osjetiti život, pustiti ga u sebe, afirmirati ga u njegovom temeljnom stanju, kao Svijest i Bivanje, počinje živjeti ono što je uvijek želio da živi, ali nije osjećao hrabrost da poduzme taj korak. No ovaj put je to drugačije. Željeli ste to iz osobe, involutivne sebičnosti, potrebe da ispunite sebe jer niste osjećali da imate, a sada to živite jer MOŽETE, JER VAM SE MOŽE. Sve samo od sebe dolazi.
Čudan je osjećaj kada osjećate da je sav univerzum iza vas i kao da vas podržava, kao da vas pridržava, pruža vam oslonac. Kažem „univerzum“, ali nije bitno kako ćete to nazvati. Bog, Istina, Brahman, Šiva, Krišna, Krist, Život, Ljubav, Svijest…
Ne postoji NITKO tko je u Ujedinjenom Stanju, Ne-Dualnom stanju. “Tko” je zamka prije ujedinjenog stanja.
To su prosjaji ujedinjenog stanja. Mogu vam opisivati to stanje koliko želim, ali znam da ćete to samo zamišljati, što nije isto. Znam iz svog iskustva. Duhovne priče, bajke, opisi tog stanja više su radili protiv ulaska u to stanje nego na njegovom ostvarenju, zato što se fokusirate na pogrešna pojašnjenja. Manje-više, jako je malo onih koji to stvarno osjećaju. I ja sam imao svoja očekivanja. I sva ta očekivanja – priče, bajke duhovnosti – su ustvari blokirala to stanje i sklanjala me na druge stvari koje sam očekivao da moraju da se dese ili da nešto bude u skladu s tim opisima. A onda sam prosto skužio. Zabljesnulo me u trenutku kada sam odbacio sve te priče. Ne postojim ja koji je u ujedinjenom stanju. To je samo opis za čovjeka koji se nalazi u snu. On nije istinit. Ne postojim ja koji sam odvojen od nečega što bi bilo ujedinjeno stanje. Sva priča o ujedinjenom stanju osuđena je na propast, jer mi zamišljamo da smo mi jedno s nečim. To nije istina. Nismo mi jedno ni sa čim. Nema što sa čim da bude jedno. Moj osjećaj mene – Svijest i Bivanje – je JEDAN. Nema „mog osjećaja mene“. To je samo opis koji dolazi iz osjećaja odvojenosti, pojedinačnosti. Nikada ga nije ni bilo. Postoji samo JEDNO, JEDNO JEDINO, i nismo mi „svi jedno“, niti je „jedno sve“, to je laž. Nema drugih u jednom. Nema nikog drugog osim jednog. Nema „svih“ u jednom. Nema jednog u „svemu“. Postoji samo JEDAN, JEDNO. Dualnost ne postoji, osim kao iskustvo uma u pojedinačnom tijelu i sopstvu koje sanja.
Nikada nije bilo pojedinačnosti. I nikada nije bilo mene koji bi sada bio u jednom.
Vaš najdublji, slobodan od identifikacije, osjećaj svijesti i bivanja je JEDAN, JEDNO. Apsolut. Božansko koje ispunjava svojim zračenjem svu manifestaciju. (Rekao sam u Modulu VI da će biti „bogohulno“, zar ne? U stvari, to nije bogohulno.)
Ujedno, ovaj opis je opis Tantričke Advaete (Advaite). Ona je punoća JEDNOG. Zato u Tantri ne vjerujemo u nestvarnost manifestacije, tj. materije. Jer osjećamo da je Ona ispunjena JEDNIM. Ona je JEDAN – On, Ono, Ona. Vedantističko ne-dva ili Jedan do kojeg dolazite oduzimanjem je jedan kraj Jednog, samo jedna krajnost Istine. Izražaj i sva manifestacija ISPUNJENA tim Jednim je drugi kraj Istine – Tantrička Advaeta.
Znati to, osjećati to i živjeti to je praksa. To je u Tantri: Gjana (Znati, Svijest), Devocija ili Bhakti (Osjećati, Biti, Bivanje) i djelovati/živjeti u skladu sa tim, tj. djelovati na način da TO – što Znamo i Osjećamo kao Istinu – djeluje, živi i izražava se ovim tijelom (Karma Yoga).
U tom osjećaju nema mene koji Zna, Osjeća i Živi to. „Mene“ ili „ja“ je TO koje cjelovito doživljava samo Sebe.
Eto, toliko što se ovih Modula tiče.
Znam da nisam prenio ni 10% onog što znam, osjećam i jesam. Ovo je koliko-toliko skraćena verzija svega toga. Znam to da sve ovisi o vama. Ima puno tema koje mogu da obradim, ali mislim da život nije dovoljan za to.
Da podsjetim.
Nemojte stati s Modulima. Probajte ih na sve moguće i nemoguće načine. Sada su vam Moduli kao tehnika, način ili trik, kako to nekad kažem učenicima. Sve dok oni ne postanu VI, posao nije odrađen. Ljudi se često pitaju kako su nastala učenja, načini, tehnike, tko ih je donio, na koji način i slično.
U stvari, oni nisu doneseni, nisu izmišljeni, nisu stvarani iz tko zna kojeg višeg znanja i slično. Oni su opisi onih koji su postigli, opisi njihove percepcije, načina kako doživljavaju, kako djeluju. Opisi koju su onda dati drugima da „imitiraju“ – tj. rade na taj način – kako bi došli do istog tog stanja.
Moduli su samo inicijalna kapisla da pokrenu vašu Prirodu. Kada se ona pokrene, kada se ona obuči da djeluje kroz vas i vašu stvarnost, tada je cilj postignut.
Ne žurite, imajte strpljenja, ne jurcajte za tko zna kojim iskustvima. Nijedno iskustvo nije istinito. A ono što vi jeste NIJE iskustvo. To ste vi i ne možete imati iskustvo sebe, jer sebe nema iskustvo sebe. Ono Zna, Osjeća i Jeste Sebe. Vi ste, kao Svijest i Bivanje, istiniti, a iskustva su pojave koje dolaze i odlaze i nemaju istinitost.
Drugim riječima, pustite iskustva da se dešavaju i uvijek obraćajte pažnju na ONOG koji doživljava bilo koje iskustvo.
Bilo to iskustvo čitanja Modula, razmišljanja o onome što ovdje piše, brzog vraćanja i osjećanja sebe, osmjeha, suza, nebitno. Taj koji to doživljava, percipira, Zna, Osjeća, Jeste, ON JE CILJ.
ººº
U ovom Modulu radi se sa sedam zadataka.
ººº
Puno sreće u daljnjem radu, praksi i životu,
Bhaerava
