Cijelo naše ljudsko iskustvo ustvari je zbir različitih identiteta – globalnih i specifičnih identiteta – kroz koje se identificiramo s predstavama o sebi, slikom o sebi, maskama i ulogama koje su ispunjene različitim vjerovanjima i uvjerenjima. Teško je dati točnu definiciju identiteta, osim kroz neki primjer. No pokušat ću.
Specifični Identitet se odnosi na određene situacije.
Obično ih podržava neka osoba, dokument, predstava i slično. Također, uloga koju igramo. Recimo; „ja sam otac/majka“; „ja sam automehaničar/doktor“; „ja sam muž/žena“; „ja sam dobar prijatelj“ itd. Specifičnih identiteta može biti koliko i naših uloga, maski, odnosa sa svijetom oko nas i našeg identificiranja s određenom situacijom u kojoj se nalazimo. To je ujedno predstava o nama, slika o nama koju podržavamo, želimo da budemo, ali i slika koju će drugi imati o nama.
Globalni Identiteti, s druge strane, zovu se „globalni“ jer su dio svačijeg iskustva sebe.
To su duboki programi u nama koje nosimo cijeli život i skoro svaki čovjek ima iste globalne identitete. Ti programi koje nosimo sa sobom i kroz koje živimo i doživljavamo sebe farbaju naša iskustva na specifičan način. Toliko su duboko prisutni u nama da skoro da ih i ne primjećujemo ili na njih ne obraćamo pažnju. Oni najčešće uključuju osudu sebe.
Svaki Globalni Identitet ima svoj polarni par jer su globalni identiteti polarni po svojoj prirodi. Recimo, krivica kao globalni identitet ima svoj polarni par, kao srodnu dušu – nevinost. Pogrešnost ima svoju „srodnu dušu“ – bezgrešnost. Jednu stranu G/I (Globalnog Identiteta) smatramo pozitivnom, a drugu negativnom. I one se stalno izmjenjuju u našem iskustvu života ili životu kojeg vodimo.
ººº
Sve u našem iskustvu sebe i svijeta je san. Ne kažem, da ponovim, da je svijet i univerzum san/iluzija, već kažem da je sve u našem iskustvu svijeta, sebe, drugih, univerzuma SAN. Ok?
Da sve u nama nije san, ne bismo sada pričali o identitetima, bilo globalnim, bilo specifičnim ili subjektivnim. U snu sanjamo o sebi, ovakvima kakvima se zamišljamo da jesmo, ali i o drugima kakvima ih zamišljamo da jesu, i svijetu zajedno s univerzumom kakvog zamišljamo da on jeste. Kada počnemo proučavati identitete/identifikaciju, uviđamo da mi ustvari ne vidimo svijet kakav jeste, ne vidimo druge kakvi jesu, ne vidimo sebe kakvi jesmo. Vidimo predstave o sebi, drugima, svijetu i te predstave grade se od mišljenja, stavova, uvjerenja, vjerovanja, koncepata, konsenzusa, emocija itd. Sve to postoji samo zato što smo identificirani, a čim smo identificirani, mi gledamo uz pomoć naočala identiteta.
ººº
Ako čovjek nije uspavan, ako je budan, on vidi identitet kao identitet i nije ugrožen njime.
Ali ako je čovjek uspavan on ne vidi identitet, već vidi KROZ identitet – sebe smatra tim identitetom i zbog toga vidi KROZ identitet. U ovom je velika razlika.
ººº
Ne, nije istina da u snu provodimo samo trećinu života, već je istina da u snu provodimo cijeli život.
ººº
Ono što je zanimljivo kod noćnog sna jeste to da su svi likovi, scene i događaji koji se dešavaju u njemu ustvari mi sami. Ili točnije, sve se odigrava u nekoj nedefiniranoj svijesti koja preuzima identifikaciju i svi snovi su ustvari ta jedna svijest kroz niz identifikacija s određenim ili neodređenim likovima, scenama, pričama, morama itd. Sve u našem noćnom snu smo mi sami. Svaka scena, svaka priča, svaki lik, odnosi između likova, čudovišta koja nas jure, heroji koji ubijaju zmaja kako bi spasili princezu itd. Ono što se mijenja jeste određeni fokus na određeni identitet koji dolazi kroz određenu identifikaciju. Time je svaki odnos, svaka scena ustvari odnos sa samim sobom. Ne, nema nikog drugih u našim snovima.
Kada čovjek razumije ideju ili koncept Sna, tada razumije da je sve u njemu, da nema ničeg izvan njega i da je sve on sam.
Sada, vratimo se dnevnoj svijesti ili takozvanoj budnosti. Pažljiv čovjek će uvidjeti da je tzv. „stvarnost“ ili čulna stvarnost ili fizički svijet ustvari njegov san. Ne zato što je neki guru iz Indije ili neko učenje iz Indije reklo da je svijet iluzija ili san, već zato što razumije što znači „san“. U Radu samo veoma jasni po pitanju toga što je san i znamo da u tu ideju ne uključujemo svijet i univerzum, već da se ta ideja odnosi na našu svijest, naš život unutar nas ili točnije, na naš doživljaj sebe i života.
ººº
Uvijek imamo odnos samo sa samim sobom. Svaki naš odgovor takozvanom drugome ustvari je odgovor samom sebi. Mi samo odgovaramo na svoje priče, svoje bajke, svoje projekcije, misli, očekivanja, sliku o sebi, konceptualizacije itd. Uvidjeti ovo traži unutarnju budnost, i to stvarnu unutarnju budnost, ne onu zamišljenu, jutarnju ili dnevnu „budnost“.
ººº
Biti Odgovoran je ustvari početi obraćati pažnju na stvarno sebe i odbaciti ono što nije naše, početi živjeti svoj život, kreirati svoj život u skladu sa sobom.
Problem u ovom jeste da morate znati što ste to vi, tko ste to vi i šta znači „kreirati životu u skladu sa sobom“. Tome su upravo prepreke identiteti. Ukoliko ne uvidimo priču o identitetima koja se cijelo vrijeme vrti u nama nikakvo buđenje nije moguće. San se održava putem identifikacije i putem identiteta.
ººº
U ovom modulu ćemo raditi sa krivicom/pogrešnošću. Radio sam s tim prije nekoliko godina. Ne znam zašto sam se zakačio na pogrešnost/krivicu, ali ona je izronila pojavivši se u mom svakodnevnom iskustvu te sam odlučio raditi s njom. Kako sam osvještavao taj program ili Globalni Identitet (G/I), tako sam otkrivao sve više i više programa, filmova, uvjerenja i vjerovanja, koncepata i prisjećao se sve više i više iskustava iz rane mladosti. Kao da je namjera da radim sa tim (G/I) otvorila specifičnu memoriju i prisjećanje. Kako sam se vraćao u sve ranije godine ta memorija je bila sve zamućenija. Ali osjećaj je bio jasan. Slike su se miješale, sjećanja su se miješala sa pričama koje sam čuo o svom djetinjstvu i postepeno se uobličavalo. Došao sam do veoma ranih godina. Sjetio sam se da je moj prvi osjećaj da ja postojim bio obojan sa osjećajem krivice. Konstatacija koju sam tada imao bila je nešto u ovom stilu „ovdje sam se vratio jer sam kriv za nešto“. Ali nisam mogao otkriti za što sam to kriv. To mi je privuklo pažnju jer sam se uvijek sjećao okruženja i „kreveta“ u kojem sam spavao prve dvije do tri godine. Taj „krevet“ je bio sastavljen od dvije spojene fotelje i kako sam rastao tako je on dobio i dvije stolice sa strane kako bi se „produžio“. To je bila „zimska soba“, tj. točnije kuhinja i dnevni boravak u jednom. Malo starija generacija zna da se preko zime nije grijala cijela kuća, već samo dnevni boravak i kuhinja. Tako da je to ujedno bila „zimska soba“. Ostali dio godine spavao sam u pravom krevetu u spavaćoj sobi.
Taj osjećaj krivice bio je veoma jak. Osjećao sam da sam za nešto kriv i da nisam trebao da se rodim, ponovo vratim, ali da sam se vratio zbog toga što sam kriv, a ujedno i pogrešan. To me je kopkalo kada sam prolazio kroz taj proces, no istovremeno me natjeralo da se više fokusiram na sam osjećaj krivice.
ººº
Ništa nije naše. Sve je ugrađeno u nas. Tako i najdublji i najjači Globalni Identiteti.
Cijelu ranu mladost sam se osjećao krivim, pogrešnim, nedostojnim itd. I kroz predškolski uzrast i kroz osnovnu školu. Kasnije sam otišao u suprotnost toga, ali srećom ne zadugo. Brzo sam vidio da nešto nije u redu.
ººº
Da bismo bilo šta odradili sa Globalnim Identitetima potrebno je vratiti se u sjećanju na dane, trenutke i događaje u kojima smo počeli dobivati te identitete. Vidjeti kada smo osjetili prve trenutke krivice, zašto, u kojoj situaciji itd. A onda ih pratiti. Ovo nije ugodan rad. Ovo je veoma neugodno. Također, ovdje nije cilj stvoriti suprotnost identiteta na njuejdžerski način, ili točnije njegov pozitivni aspekt, i jačati ga do te mjere da on potisne negativni polaritet G/I. Potiskivanje će i dalje djelovati na nas bez obzira koliko smo ojačali pozitivni polaritet G/I. Jer svaki G/I gradi se od negativnog i pozitivnog polariteta identiteta. Ne možete osjetiti krajnost polariteta ako ne postoji njegova suprotnost.
ººº
Za početak, molim vas da ne miješate Savjest sa Globalnim Identitetima, jer Savjest je u pravom smislu te riječi viši aspekt Emotivnog uma, i nema suprotnost. Time, krivica koju osjećamo nije nedostatak Savjesti. Savjest je za sve ljude ista i ne može biti ovakva za jednog čovjeka, a onakva za drugog. Provjerite to.
ººº
Kada ste krivi/pogrešni kakav je osjećaj u tijelu, kako se vi osjećate kao osoba, što uzrokuje taj osjećaj krivice/pogrešnosti, kakva uvjerenja i vjerovanja, koncepte i ideje krije u sebi?
Zašto ste krivi; ZA ŠTO ste krivi?
Tko je rekao da zbog toga morate biti krivi, osjećati krivicu i pogrešnost?
Kako ste uvjetovani da osjećate pogrešnost i krivicu, tko vas je uvjetovao, kada, na koji način?
Odakle vam sve to?
ººº
Da vam duhovnost ne govori da morate biti ovakvi i onakvi, da vas ne lažu o tome da su oni to postigli i slično, biste li vi osjećali krivicu jer ste takvi kakvi ste, ili pogrešnost jer niste kao oni? Provjerili ste i znate da su oni takvi za kakve se predstavljaju? Niste čuli za marketing? Duhovnu propagandu koja prodaje duhovnost, knjige i kurseve?
Da vam religija nije rekla da vas Bog ne prihvaća takvima kakvi ste, bez da su sebe uključili u to, biste li vjerovali da vas Bog ne prihvaća takvima kakvi ste? Biste li se trudili da postanete onakvima kakvi su oni zahtijevali da postanete? Jesu li oni takvi, jesu li oni dobar primjer? Razmislite.
Jeste li o svijetu, sebi, drugima UČILI SAMI ili su vas podučavali, pokazivali vam svojim primjerima? Niste ih kopirali, zar ne? Ili jeste? Jesu li oni imali te karakteristike koje su tražili od vas ili su vam samo to utuvili – manipulacijom, vjerovanjima, ucjenama, kaznama itd. – u glavu? Jesu li oni osjećali krivicu i odgovornost kada ste im rekli da su oni isti kao vi?
ººº
NITKO NIJE ODGOVORAN jer NITKO I NE ZNA ŠTA JE TO.
Pitajte prijatelje, pitajte tzv. autoritete, neka vam kažu što je to odgovornost i uskoro ćete vidjeti svoje prijatelje: uspoređivanje, krivicu, pogrešnost, manipulaciju, optužbe, kazne itd. Nitko ne zna što je to Odgovornost. Ali se zato jako trude da vama kažu kako niste odgovorni.
ººº
Sjetite se kako vas je majka ucjenjivala sa „ne voliš me dovoljno, ako…“. I osjećali ste krivicu i pogrešnost. Znali ste da to nije istina, možda ne svjesno, ali podsvjesno jeste i onda se u vama pojavila krivica. Jeste li joj vi rekli da dođe, jeste li vi rekli i dali dopuštenje da se osjećaj pogrešnosti pojavi u vama?
Ne vjerujem da jeste. To je bila klasična igra okrivljavanja i emotivne ucijene/manipulacije.
ººº
Morate ući u temelj i onda ga uništiti, beskompromisno uništiti jer to nije temelj slobodnog bića/čovjeka, već roba, sluge, ucijenjenog bića, emotivno izmanipuliranog bića, bića sa značajem koje mu je nametnuto itd. U pitanju je vaša sloboda. Mislite li da se ona zadobiva mantrama, meditacijom, molitvom?
Dobro smo izmanipulirani, zar ne?
ººº
Ovdje nije cilj da se stavite na pozitivnu stranu ili polaritet Globalnog Identiteta, već je cilj da osvijestite postojeći. Nije vam cilj da izgledate duhovni kao bilo koja očajna domaćica, već da stvarno odradite ono što je problem.
Svaki Globalni Identitet prihvaćamo kao „sebe“. I to je taj dio sa identifikacijom. Upravo je taj osjećaj prihvaćanja krivice ili pogrešnosti kao sebe najveća prepreka u radu sa odbacivanjem G/I. Zato sam tražio od vas da to racionalizirate što je više moguće, da uvidite način na koji ste dobili osjećaj krivice i pogrešnosti.
ººº
Bivanje vodi specifičnom Činjenju koje vodi specifičnom Imanju.
Sve što radimo počinje s identitetom BITI (Bivanje) i on se uvijek krije u pozadini svega. Zatim BITI prelazi u akciju, ČINITI i konačno dolazi do IMATI.
ººº
U ovom Modulu radimo s dva zadatka.
